12
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
bliskog stradanja. Vidjela su se i Ovˇcja vrata, kroz koja su se vjeko-
vima dovodile žrtve za klanje, a koja su se imala otvoriti za njega,
kada bude “vo ¯den kao jagnje na zaklanje”. Izaija 53, 7. Nedaleko
bila je Golgota, mjesto raspe´ca. Užasan gusti mrak trebalo je da se
spusti na put kojim je Krist morao uskoro pro´ci da bi dao dušu svoju
kao žrtvu za grijeh. Ali ovoga ˇcasa sveop´ce radosti nije ga rastužilo
razmišljanje o ovim prizorima, niti su predosje´canja o njegovoj nad-
ˇcovjeˇcanskoj muci ražalostila njegov nesebiˇcni duh. On je plakao
nad tisu´cama Jeruzalemljana, nad sljepo´com i nepokajanoš´cu onih
koje je došao da blagoslovi i spasi.
Pred Isusovim oˇcima prolazili su prizori historije od preko tisu´cu
godina Božje naroˇcite milosti i oˇcinske brige prema izabranome
narodu. Tu je bilo brdo Morija na kome je mladi Izak, sin obe´canja,
dragovoljna žrtva, bio vezan na oltaru, — simbol žrtve Božjeg Sina.
Tu je tako ¯de slavno obe´canje o dolasku Mesije bilo potvr ¯deno ocu
vjernih (1. Mojs. 22, 16-18.) Tu je dim žrtve, koju je prinio David sa
Ornanovog gumna, odvratio maˇc an ¯dela koji je ubijao (1. Dnev. 21)
—
simbol Kristove žrtve i posredništva za grešne ljude. Bog je cijenio
Jeruzalem više od cijele zemlje. Gospod je “izabrao Sion”, i “omilje
mu živjeti na njemu”. Psalam 132, 13. Tu su sveti proroci tokom
vjekova objavljivali svoje opomene. Tu su sve´cenici mahali svojim
kadionicama, i oblak dima s molitvama vjernih dizao se Bogu. Tu
se svakog dana prinosila krv jaganjaca koji su predstavljali Jagnje
Božje. Tu je Jehova otkrivao svoju prisutnost u oblaku slave iznad
svetinje nad svetinjama. Tu je, napokon, bilo podnožje tajanstvenih
ljestava, koje su spajale zemlju sa nebom — onih ljestava po kojima
su Božji an ¯deli silazili i penjali se, i koje su pokazivale ljudima put
u nebesku svetinju nad svetinjama. Da je Izrael ostao vjeran svome
Bogu, Jeruzalem, kao Božji izabranik, ostao bi zauvijek. (Jeremija
17, 21-25.)
Ali historija ovoga povlaštenog naroda je izvještaj o
neprekidnom odmetanju i pobunama. Oni su se odupirali Božjoj
milosti, zloupotebljavali su sve svoje povlastice i prezirali svoja
preimu´cstva.
[15]
Lako se Izrael rugao Božjim vjesnicima, prezirao njegove rijeˇci
i ismijavao njegove proroke (2. Dnevnika 36, 16), bog se i dalje
otkrivao njima kao “Gospod Bog, milostiv, žalostiv, spor na gnjev
i obilan milosr ¯dem i istinom”. 2. Mojsijeva 34, 6. Usprkos njiho-
vom uzastopnom odbijanju, milost Božja ih je i dalje pozivala. Pun
