Page 15 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

Poglavlje 1.—Razoren je Jeruzalema
O kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! Ali je
sada sakrivena od oˇciju tvojih. Jer ´ce do´ci dani na tebe, i okru,žit
´ce te neprijatelji tvoj i opkopima, i opkolit ´ce te i potisnut ´ce te sa
svih strana; i razbit ´ce tebe i djecu tvoj u u tebi, i ne´ce ostaviti u
tebi kamena na kamenu, zato što nisi poznao vremena u kome si
poho ¯den.” Luka 19, 42—44.
Sa vrha Maslinske gore Isus je posmatrao Jeruzalem. Pred njime
se pružao prizor koji je odisao ljepotom i mirom. Bilo je vrijeme Pa-
she. Sa svih strana su se sakupila Jakovljeva djeca da proslave veliki
narodni praznik. Usred vrtova, vinograda i zelenih obronaka, posu-
tih šatorima hodoˇcasnika, uzdizali su se terasasti brežuljci, krasne
palaˇce i masivna utvr ¯denja izraelske prijestonice. Izgledalo je kao
da k´ci Sionska govori u svojoj gor ¯dosti: “Sjedim kao carica i ne´cu
vidjeti žalosti”; bila je tako lijepa i sigurna u nebesku naklonost kao
u vrijeme kada je pjevao pjevaˇc: “Prekrasna je visina, utjeha svoj
zemlji, gora Sion, . . . grad velikoga cara.” Psalam 48, 2. Pred oˇcima
su se dizale veliˇcanstvene zgrade hrama. Zraci sunca na zalasku
osvjetljavali su snježno bijele mramorne zidove i odbijali su se od
zlatnih vrata, kula i tornjeva. “U savršenoj ljepoti” stajao je hram
ponos jevrejskog naroda. Koji bi Izraelac mogao gledati ovaj pri-
zor a da ne osjeti duboku radost i ushi´cenje! Ali Isusa su obuzimale
sasvim druge misli. “I kad se približi, ugleda grad i zaplaka nad
njim.” Luka 19, 41. Usred sveop´ce radosti koju je izazvao njegov
trijumfalni ulazak, kad su svi oko njega mahali palmovim granˇci-
cama, kad je veselo hosana odjekivalo sa brežuljaka, i kad je tisu´ce
glasova proglašavalo Isusa za cara, Spasitelj svijeta bio je iznenada
obuzet tajanstvenom tugom. On, Sin Božji, nada Izraelova, ˇcija je
sila pobje ¯divala smrt i izvodila njene zarobi je- nike iz grobova,
[14]
plakao je, ali ne od obiˇcne žalosti, ve´c od velike neiskazane duševne
patnje.
On nije prolijevao suze zbog sebe, iako je dobro znao kuda vodi
njegov put. Pred njime se prostirala Getsemanija, mjesto njegovog
11