Razoren je Jeruzalema
15
Isus je u Jeruzalemu gledao simbol svijeta, okorjelog u nevjer-
stvu i pobuni, koji se naglo približava Božjim sudovima. Bijeda
otpalog roda tištila je jnegovu dušu i otela mu iz ustiju ovaj neiz-
mjerno gorak uzvik. Gledao je historiju grijeha i ljudskog stradanja
napisanu suzama i krvlju. Njegovo srce kidalo se od žalosti nad
nesre´cama i patnjama ljudi. On je želio da im svima pomogne, ali
bilo je malo onih koji su u njemu tražili jedini izvor pomo´ci. Bio je
gotov da da dušu svoju na smrt da bi im dao spasenje, no malo ih je
došlo k njemu da bi imali život vjeˇcni.
Veliˇcanstvo neba u suzama! Sin vjeˇcnoga Boga ožaloš´cen du-
hom, potišten od duševnog bola! Ovaj prizor, koji je ispunio cijelo
nebo ˇcu ¯denjem, otkriva nam beskrajni užas grijeha; on nam poka-
zuje koliko je težak, ˇcak i za božansku svemo´c, zadatak da spasi
grešnika od posljedica prestupanja Božjeg zakona. Posmatraju´ci
pred sobom vjekove sve do posljednjega naraštaja, Isus je vidio
svijet obuzet obmanom sliˇcnom onoj koja je bila uzrok razoren ja
Jeruzalema. Veliki grijeh Jevreja bio je odbacivanje Krista; veliki
grijeh krš´canskog svijeta bit ´ce odbacivanje Božjeg zakona, koji je
temelj Božje vladavine na nebu i na zemlji. Božje zapovijesti bit
´ce prezrene i odbaˇcene. Milioni robova grijeha i sotone, osu ¯deni da
pretrpe drugu smrt, ne´ce htjeti da slušaju rijeˇc istine u dan svoga
poho ¯denja. Užasna zaslijepljenost! Užasno bezumlje!
Dva dana prije Pashe, pošto je otkrio licemjerstvo farizeja, Isus
izlaze´ci iz hrama posljednji put, uputio se sa svojim uˇcenicima na
vrh Maslinske gore. Sjeo je sa njima na obronak obrastao travom,
koji se izdizao nad gradom, i još je jednom stao posmatra ti njegove
zidove, kule i palaˇce. Još jednom je posmatrao hram u njegovom
divnom sjaju, krunu ljepote, kojom je sveto brdo bilo krunisano.
Prije hiljadu godina psalmista je veliˇcao Božju milost prema
Izraelu, što je njegov sveti dom izabrao da mu bude prebivalište. “U
Salemu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu.” Psalam 76, 2. On
[18]
je “izabrao koljeno Judino, Goru Sion, koja mu omilje. I sagradi sve-
tinju svoju kao gornje stanove svoje.” Psalam 78, 69. Prvi hram bio je
sagra ¯den u najslavnije doba izraelske historije. David, je za tu svrhu
sabrao ogromno blago. Nacrt za njegovu gradnju naˇcinjen je, božan-
skim nadahnu´cem. (1. Dnevnika 28, 12. 19.) Salamun, najmudriji
car Izraelov, dovršio je to djelo. Ovaj hram bio je najveliˇcanstvenija
zgrada koju je svijet ikada vidio. Ali govore´ci o drugome hramu,
