168
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
tet, “dala narodu iz godine 1793. r ¯dav primjer, ugušivši na gubilištu
svete rijeˇci umiru´ceg.
Berken je bio zadavljen, i njegovo tijelo spaljeno. Vijest o njego-
voj smrti izazvala je veliku žalost me ¯du prijateljima reformacije u
cijeloj Francuskoj. Ali njegov primjer nije bio uzaludan. “I mi smo
gotovi”, govorili su svjedoci istine, “radosno i´ci u smrt, upiru´ci svoj
pogled na budu´ci život.
Za vrijeme progonstva u Mou, uˇciteljima reformirane vjere bilo
je uskra´ceno pravo da propovijedaju, te su bili primorani da otpu-
tuju u druga polja. Lefevr je otputovao u Njemaˇcku. Farel se vratio
u svoje rodno mjesto u istoˇcnom dijelu Francuske; propovijedao
je rijeˇc Božju u Gapu i u njegovoj okolini, gdje je proveo svoje
djetinjstvo. I ovdje je stigla vijest o onome što se dogodilo u Mou.
Istina koju je reformator poˇceo propovijedati neustrašivom revnoš´cu,
našla je svoje slušaoce. Ali, uskoro su ga gradske vlasti ustale da
ga ušutkaju, i Farel je bio prognat iz grada. Pošto nije mogao više
raditi javno, putovao je preko polja i sela i propovijedao rijeˇc Božju
po privatnim domovima i na udaljenim livadama. Ako mu je i ovdje
prijetila opasnost, šume, pe´cine i strme stijene, koje je tako dobro
poznavao iz svoje mladosti, pružale su mu utoˇcište. Bog ga je spre-
mao za još ve´ca iskušenja. “Nevolje, progonstva i sotonske spletke,
na koje sam bio unaprijed upozoren nisu mi nedostajale, rekao ‘e on:
“
teško´ce su ˇcak bile tako velike da ih ja sam ne bih mogao podnositi;
ali Bog je moj otac; on mi je dao potrebnu snagu, i opet ´ce mi je
dati.
[182]
Kao i u danima apostola, progonstvo je pridonijelo “napretku
evan ¯delja.” Filipljanima 1, 12. Potjerani iz Pariza i Moa, “koji se
bijahu rasijali” išli su svuda “propovijedaju´ci rijeˇc”. Djela 8, 4. Na
ovaj naˇcin prodrlo je vidjelo u mnoge udaljene francuske pokrajine.
Bog je pripremio i druge radnike za svoje djelo. U jednoj pariškoj
školi nalazio se jedan ozbiljan i miran mladi´c, jakog i pronicljivog
duha, koji se isticao kako ˇcistotom svog života, tako i velikom rev-
noš´cu za prouˇcavanjem i pobožnoš´cu. Njegovi talenti i njegova
marljivost uˇcinili su ga ponosom škole, i svi su se nadali da ´ce Žan
Kalvin postati jedan od najsposobnijih i najpostojanijih branitelja
crkve. Ali, zrak božanske svjet-losti prodro je ˇcak i kroz zidove
skolastike i praznovjerja kojima je Kalvin bio ogra ¯den. On je s uža-
som slušao O’ novoj nauci, ne sumnjaju´ci ni najmanje u to da su
