Reformacija u Francuskoj
169
heretici zaslužili oganj u koji su bili bacani. Ne znaju´ci ni sam kako,
najednom je bio suoˇcen s “krivovjerjem”, i morao je da. ispituje mo´c
papske teologije da bi pobijao protestantsku nauku.
Kalvinov ne´cak, koji je prihvatio reformiranu vjeru, živio je u
Parizu. Ova dva ro ¯daka su se ˇcesto sastajala i zajedno su raspravljala
o stvarima koje su uznemiravale krš´canstvo.
“
Postoje mnoge religije u svijetu”, rekao je Olivetan, “ali je
samo jedna prava. Lažne su one religije koje su ljudi izmislili i po
kojima nas spasavaju naša vlastita djela; a prava je ona religija koja
je otkrivena u Bibliji i koja uˇci da je spasenje dar Božje milosti...”
“
Meni nije potrebna tvoja nova nauka”, viknuo je Kalvin, “misliš
li da sam ja cijelog sveg života živio u zabludi?
Ali u njegovoj duši probudile su se misli koje nije mogao po
svojoj volji odagnati: U samo´ci svoje sobe razmišljao je o rijeˇcima
svog ne´caka. Najednom je postao svjestan svoje grešnosti. Vidio je
sebe bez posrednika u prisutnosti svetog, i pravednog Suca. Posre-
dovanje svetaca, dobra djela, crkvene ceremonije — sve je to bilo
nemo´cno da ga oslobodi od njegovih, grijeha. Pred sobom je vid;o
samo mrak vjeˇcnog oˇcajanja. Uzalud su njegovi uˇcitelji pokušavali
da ga ohrabre Uzalud je tražio utoˇcište u ispovijedanju i pokajanju
—
ništa nije moglo1 pomiriti njegovu dušu s Bogom.
Dok je Kalvin tako preživljavao tešku unutrašnju borbu, došao
je sluˇcajno jednoga dana na jedan veliki trg gdje se u to vrijeme
sakupljao narod da gleda spaljivanje nekog here- tika. Bio je zapre-
[183]
pašten vide´ci spokojstvo na licu muˇcenika. U mukama ove strašne
smrti, i pod još strasnijom osudom crkve, muˇcenik je pokazivao
vjeru i hrabrost koju je mladi student s bolom uspore ¯divao sa svojim
oˇcajanjem i mrakom, iako je najtaˇcnije slušao crkvu. Znao je da
heretici temelje svoju vjeru na Bibliji, i odluˇcio je da je prouˇcava i
da po mogu´cnosti otkrije tajnu njihove radosti.
U Bibliji je Kalvin našao Krista. “O Oˇce”, uzviknuo je on, “Nje-
gova žrtva j,e stišala Tvoj gnjev; Njegova krv je oprala moje grijehe;
Njegov križ je nosio moje proklestvo, a Njegova smrt mi je donijela
opravdanje. Mi smo izmislili mnogo nepotrebnih gluposi, ali Ti si
stavio preda mnom svoju Rijeˇc kao baklju. Dirnuo si moje srce da
prezrem svaku drugu zaslugu osim Tvoje kao Otkupitelja.
Kalvin se pripremao za sve´ceniˇcki poziv. Kad mu je bilo dvana-
est godina, bio je imenovan za kapelana u jednoj maloj crkvi i, po