166
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ie gori od Lutera”, vikale su papine pristalice!. I, zaista, on je bio
papinim pristalicama u Francuskoj opasniji od Lutera. Oni su ga
bacili u zatvor kao krivovjerca, ali kralj ga je oslobodio. Borba je
trajala godinama. Fransoa I se kolebao izme ¯du Rima i reformacije;
ˇcas je štitio a ˇcas opet ograniˇcavao nerazumnu revnost redovnika.
Tri puta su papske vlasti zatvarale Berkena, i tri puta ga je kralj
oslobodio, jer je bio zadivljen njegovim plemenitim karakterom i
genijalnoš´cu, te je odbio da ga preda na milost i nemilost crkvenih
vo ¯da.
Mnogo puta je Berken bio upozoren na opasnost koja mu je
prijetila u Francuskoj, i prijatelji su ga savjetovali da slijedi primjer
onih koji su našli sigurnost u dobrovoljnom izagnanstvu. Plašljivi i
nestalni Erazmo, kome je pored sve sjane uˇcenosti nedostajala ona
moralna mo´c koja život i ˇcast potˇcinjava istini, pisao je Berkenu:
“
Traži da te pošalju kao poslanika u neku stranu zemlju; putuj u
Njemaˇcku. Ti poznaješ Bedu i njemu sliˇcne; on je neman sa tisu´cu
glava, koja baca svoj’ otrov na sve strane. Tvojih neprijatelja ima
legion. Kad bi tvoje djelo bilo ˇcak bolje od Isusovog, oni te ne bi
pustili dok te ne bi ubili. Ne uzdaj se mnogo u kralievu zaštitu. U
svakom sluˇcaju ne ubrajaj me me ¯du papske teologe, jer bi to izlagalo
opasnosti moj dobar glas.
Sto su se više opasnosti gomilale, to se više pove´cavala Berke-
nova revnost. Nije htio da prihvati politiku opreznosti, koju mu je
savjetovao Erazmo, ve´c se odluˇcio na još smjelije djelo. Ne samo
da je branio istinu ve´c je napadao zablude. Optužbu zbog krivo-
vjerstva. koju su papine pristalice podigle protiv njega, okrenuo je
protiv njih. Njegovi naj- uporniji i najogorˇceniji neprijatelji bili su
[180]
teolozi i monasi teološkog fakulteta Pariškog univerziteta, jednog od
najve´cih crkvenih autoriteta kako u gradu tako i u državi. Berken je
iz spisa tih teologa izvadio dvanaest reˇcenica koje je javno proglasio
“
protivnima Bibliji i, prema tome, heretiˇckim”; obratio se na kralja
sa molbom da bude sudac u ovoj raspravi.”
Kralj koji nije bio protivan tome da vo ¯de suprotnih stranaka
ogledaju svoju snagu i svoju mo´c rasu ¯divanja i, sretan što ´ce mo´ci
poniziti oholost i nadmenost monaha, zapovjedio je pristalicama
Rima da brane svoju stvar sa Biblijom. Ali ovi su znali da ´ce im to
oružje malo koristiti; tamnice, muˇcenja i lomaˇce — to je bilo oružje
kojim su znali bolje rukovati. Situacija se promijenila; izgledalo* im
