Reformacija u Francuskoj
165
Kao što putnik koji umire od že ¯di radosno pozdravlja izvor žive
vode, tako su ove duše primale nebesku vijest. Radnici na poljima,
kao i zanatlije u svojim radionicama, zasla ¯divali su svoj rad razgovo-
rima o skupocjenim istinama. Umjesto da uveˇce svra´caju u krˇcme,
skupljali su se u svojim domovima da ˇcitaju Sveto pismo, da se mole
i slave Boga. Uskoro je u tim mjestima nastupila velika promjena.
Iako su pripadali najnižem staležu, iako su to bili neobrazovani i
teški fiziˇcki radnici, ipak se u njihovom životu otkrila sila božanske
milosti, koja podiže i preobražava ljudska srca. Skromni, ljubazni
i sveti, stajali su oni kao živi svjedoci onoga što evan ¯delje ˇcini u
iskrenim dušama koje ga prihvate.
Svjetlost zapaljenja u Mou bacala je daleko svojte zrake. Broj
vjernih se stalno pove´cavao. Kralja je neko vrijeme obuzdavao gnjev
crkvenih vo ¯da, jer je mrzio tjesnogrudni fanatizam monaha. Ali
papske vo ¯de su napokon nadvladale. Podignuta je lomaˇca. Biskup
iz Moa, prisiljen da bira izme ¯du ognja i odricanja, izabrao je lakši
put; ali, iako je vo ¯da pao, njegovo je stado ostalo ˇcvrsto. Mnogi su
usred plamena svjedoˇcili za istinu. Svojom hrabroš´cu i vjernoš´cu
na lomaˇci, ovi ponizni Kristovi uˇcenci govorili su tisu´cama koji u
vrijeme mira ne bi možda nikad ˇculi njihovo svjedoˇcanstvo..
Nisu se samo siromašni i ponizni usudili da svjedoˇce za Krista
usred ruganja i nevolja. I u kneževskim dvoranama zamaka i palata
bilo je plemenitih duša, koje su više cijenile istinu od bogatstva i
položaja, pa ˇcak i od života. Viteška oprema sakrivala je plemenitiji i
hrabriji duh nego što se nalazio pod biskupskim haljinama i mitrama.
Jedan od takvih bio je Luj Berken, koji je potjecao iz plemi´cke
obitelji. On je bio hrabar, bio je dvorski vitez, odan nauci, ugla ¯denih
manira i besprekornog morala. “On je bio” kaže jedan pisac, “veliki
[179]
ˇcuvar papskih uredaba, i revni posjetilac svih misa i propovijedi;... i,
kao vrhunac svega, duboko je prezirao Luterovo uˇcenje. Ali, kao i
mnogi drugi, i on je Božjim provi ¯denjem bio pokrenut da prouˇcava
Bibliju i zaˇcudio se kada u njoj nije našao nauku Rima, ve´c Luterovu
nauku.
Od tog trenutka se sasvim posvetio dielu evan ¯delja.
Nazvan “najuˇcenijim francuskim plemi´cem”, šti´cenik samoga
kralja, mnogima je izgledalo da ´ce on, zbog svoje obdarenosti, rjeˇci-
tosti, nepokolebljive hrabrosti, herojske revnosti i utjecaja na dvoru
biti budu´ci reformator svoje zemlje. Teodor Bez veli: “Berken bi bio
drugi Luter da je u Fransoa I našao drugog izbornog kneza.” “On
