Reformacija u Francuskoj
163
istine bio je starac Lefevr, ˇcovjek vrlo uˇcen, revan i iskren katolik,
profesor Pariškog univerziteta. Prilikom prouˇcavanja stare književ-
nosti, njegova je pažnja bila skrenuta na Bibliju, i on ju je uveo kao
predmet prouˇcavanja za svoje studente.
Lefevr je bio oduševljen obožavalac svetaca, i on je odluˇcio da
napiše životopis svetaca i muˇcenika na osnovu crkvenih legendi.,
Ovaj posao zahtijevao je mnogo truda, i on je ve´c znatno napredovao
u tome kada je iznenada poˇceo prouˇcavati Bibliju, misle´ci da bi
mu ona mogla pomo´ci u njegovom poslu. Tu je zaista mogao da
upozna svece, ali ne takve kao u rimskom kalendaru. Mlaz nebeske
svjetlosti rasvijetlio je njegov um. Sa odvratnoš´cu je sada napustio’
zadatak koji je bio sebi postavio, i posvetio se prouˇcavanju Božje
rijeˇci. Uskoro je poˇceo propovijedati dragocjene istine koje je tamo
našao.
Godine 1512, prije nego što su Luter i Cvingli zapoˇceli svoje
reformatorsko djelo, Lefevr je pisao: “Samo Bog je Onaj koji svojom
miloš´cu, kroz vjeru, opravdava za vjeˇcni život.
Razmišljaju´ci
o tajni spasenja, uzviknuo je: “O kakve li divne zamjene: Nevini
je osu ¯den, a krivac opravdan; Blagosloveni je proklet, a prokleti je
blagosloven; Život je umro, a mrtvi je dobio život; Slava se pokriva
sramotom, a osramo´ceni se zaodijeva slavom.
I dok je propovijedao da slava otkupljenja pripada samo Bogu,
isticao je i to da je dužnost ˇcovjeka da bude poslušan. “Ako si ˇclan
Kristove crkve”, govorio je on, “onda si ud njegovog tijela, i kao
takav ispunjen božanskom prirodom... O kad bi ljudi mogli razumjeti
tu prednost, njihov bi život bio ˇcist, nevin i svet, i svu slavu svijeta
smatrali bi sramotom u pore ¯denju sa unutrašnjom ljepotom, koja je
sakrivena tjelesnim oˇcima.
[177]
Me ¯du Lefevrovim uˇcenicima bilo je nekoliko njih koji su sa
velikim interesovanjem slušali njegove rijeˇci, i koji su, kad je glas
njihovog uˇcitelja davno umuknuo, nastavili da objavljuju istinu.
Takav je bio Gijom Farel. Odgojen od pobožnih roditelja, on je
nauˇcio da se slijepo pokorava nauci crkve. On bi mogao za sebe da
kaže zajedno sa apostolom Pavlom: “Po poznatoj jeresi naše vjere
živjeh farizejski.” Djela 26, 5. Kao revan katolik, gorio je od želje da
uništi svakoga tko bi se protivio crkvi. “Ja sam škripao zubima kao
bijesni vuk”, rekao je on kasnije, priˇcaju´ci o tom periodu svog života,
“
kad sam ˇcuo da netko govori protiv pape.
On je bio neumoran u
