Protest knezova
153
“
Da je ovaj zakljuˇcak stupio na snagu, reformacija se ne bi
mogla širiti u mjestima gdje je još bila nepoznata, niti bi se uˇcvrstila
ondje gdje je ve´c postojala
Sloboda govora bi bila zabranjena.
Obra´cenja ne bi bila dozvoljena. Od prijatelja reformacije se tražilo
da se odmah pokore tim zabranama i ograniˇcenjima. Izgledalo je da
se nada svijeta ve´c gasi. “Ponovo uspostavljanje vlasti rimske crkve
neminovno bi dovelo do uspostavljanja starih zloupotreba”; i lako
bi se našla prilika da bude uništeno djelo koje je ve´c bilo poljuljano
fanatizmom i razdorima
Kada se evangelistiˇcka stranka sastala na savjetovanje, njeni
ˇclanovi su zbunjeno gledali jedan drugoga. Oni su se pitali: “Šta
da se radi?” Mnoga važna preimu´cstva za svijet bila su u opasnosti.
“
Da li da se vo ¯de reformacije pokore?” Da li da prihvate edikt. U
ovom kritiˇcnom trenutku mogao se lako uˇciniti pogrešan korak!
Koliko dobrih izgovora i prihvatljivih razloga bi se moglo na´ci za
odluku da se pokore! Luteranskim knezovima obe´cavala se garancija
da ´ce mo´ci slobodno ispovijedati svoju vjeru. Isto pravo obe´cavalo
se njihovim, podanicima koji su prihvatili reformaciju prije ovog
edikta. Zar to nije dosta? Koliko bi opasnosti izbjegli ako bi se
pokorili! A u kolike opasnosti i sukobe bi ih mogao uvu´ci Otpor!
Tko zna da li ´ce im se u budu´cnosti pružiti tako povoljna prilika?
Prihvatimo mir, uzmimo maslinovu granˇcicu koju nam Rim pruža i
na taj naˇcin zalijeˇcimo rane Njemaˇcke! Ovim i sliˇcnim razlozima
mogli su reformatori opravdati prihvatanje uvjeta koji bi uskoro
donijeli potpunu propast njihovoj stvari.
“
Ali na sre´cu reformatori su uoˇcili naˇcelo koje je bilo temelj
predloženog ugovora, i postupili su po vjeri. Kakvo je bilo to na-
ˇcelo? To je bilo pravo Rima da vrši pritisak, da primorava savjest
i da zabranjuje slobodu istraživanja. Ali zar nije sloboda savjesti
zajamˇcena njima i njihovim podanicima? Da, ali kao milost, a ne kao
pravo! A što se tiˇce onih koji nisu bili ukljuˇceni u ovaj sporazum,
za njih je trebalo da bude i dalje mjerodavno naˇcelo sile; savjest
nije uzeta u obzir. Rim bi ostao nepogrešiv sudi ja vjere. Primiti
predloženoprimirje znaˇcilo bi pristati na to da sloboda bude dozvo-
ljena samo u reformiranoj Saskoj, i da za cijelo ostalo krš´canstvo
slobodno istraživanje i ispovijedanje reformirane vjere znaˇci prijes-
[167]
tup koji se kažnjava zatvorom i lomaˇcama. Zar smiju oni postaviti
geografske granice religioznoj slobodi? Mogu li objaviti da je refor-
