Napredak reformacije u Njemaˇckoj
149
zabranjivao Bibliju, utoliko je narod više ˇceznuo da sazna šta ona
uˇci. Svi koji su mogli ˇcitati, postali su revni istraživaˇci Biblije. Oni
su je nosili sa sobom i stalno ˇcitali, i nisu je ostavljali sve dok velike
odsjeke nisu nauˇcili napamet. Vide´ci s kakvom je ljubavlju primljen
Novi zavjet, Luter se odmah dao na prevo ¯denje Starog zavjeta, i
izda-vao ga je u dijelovima kako je koji završio.
Luterovi spisi primljeni su oduševljeno u gradovima i selima.
“
Ono što su Luter i njegovi prijatelji pisali, drugi su širili. Monasi,
koji su se uvjerili o protivzakonitosti redovniˇckih zavjeta, željeli
su da svoj raniji nekoristan život zamijene životom rada, ali sami
neupu´ceni da bi mogli propovijedati Božju rijeˇc, putovali su po
pokrajinama, posje´civali sela i zaseoke i prodavali Luterove spise i
spise njegovih prijatelja. Njemaˇcka je ubrzo bila preplavljena takvim
hrabrim kolporterima.
Ove spise prouˇcavali su s velikim zani-
manjm bogati i siromašni, uˇceni i neuki. Seoski uˇcitelj i ˇcitali su ove
spise naglas no´cu malim grupama sakupljenim oko ognjišta. Svakog
dana više duša se uvjeravalo u istinu i radosno primalo Božju rijeˇc,
a poslije su one same drugima nosile radosnu vijest.
Tako su se ispunile nadahnute rijeˇci: “Rijeˇci tvoje kad se jave
prosvijetljuju i urazumljuju proste.” Psalam 119, 130. Prouˇcavanje
Svetog pisma dovelo je do promjene srca i uma. Papska vlast držala
je narod pod gvozdenim jarmom neznanja i poniženja. Strogo su se
držali vanjski praznovjerni obiˇcaji, ali u svoj toj službi um i srce su
imali malo udjela. Naprotiv, Luterovo propovijedanje, koje je imalo
cilj da otkrije jedno- stavne istine Božje rijeˇci, a zatim sama Rijeˇc,
[161]
[162]
stavljena u ruke naroda, probudili su uspavane energije, oˇcistili i
oplemenili duhovnu prirodu i dali umu novu snagu i odvažnost.
Mogli su se vidjeti ljudi svih staleža kako s Biblijom u ruci
brane nauku reformacije. Papini privrženici, koji su prouˇcavanje
Pisma prepustili sve´cenicima i redovnicima kao monopol, pozivali
su sada sve da pobiju novo uˇcenje. Ali ne poznavaju´ci ni Pisma ni
sile Božje, sve´cenici i redovnici bili su potpuno poraženi od onih
koje su smatrali zablu ¯denim neznalicama. “Nažalost, rekao je jedan
katoliˇcki pisac, “Luter je uvjerio svoje sljedbenike da ne treba da
se oslanjaju ni na šta drugo nego samo na Sveto pismo.” Narod
se skupljao da ˇcuje kako ljudi skromnog obrazovani a brane rijeˇc
Božju i ˇcak raspravljaju sa uˇcenim i rjeˇcitim teolozima. Sramno
neznanje ovih velikih ljudi izbilo je na javnost kad su njihovi dokazi
