Page 154 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

150
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
bili oboreni jednostavnom naukom Božje rijeˇci. Radnici, vodnici,
žene i djeca su bolje poznavali Sveto pismo nego sve´cenici i uˇceni
teolozi.
Razlika izme ¯du uˇcenika evan ¯delja i branilaca rimskog prazno-
vjerja’ primje´civala se kako u redovima uˇcenih tako i u neukom
narodu. “Nasuprot predstavnika stare hijerarhije, koji su zanema-
rili prouˇcavanje jezika i književnosti... pojavila se oduševljena i
plemenita omladina, odana studijama, prouˇcavanju Pisma, željna
da se upozna sa remek-djelima starine. Obdareni bistrim umom,
plemenitom dušom, neustrašivim srcem, ovi mladi ljudi su uskoro
stekli takvo znanje da se dugo vremena nitko nije mogao mjeriti s
njima. Kad su se ovi mladi branioci reformacije sukobili na nekom
saboru sa uˇcitelj ima Rima, napadali su ih sa takvom lako´com i
sigurnoš´cu da su se rimski teolozi odmah pokolebali, zbunili i pred
svima osramotili.
Kad je rimsko sve´censtvo vidjelo da se smanjio broj njihovih
vjernika, pozivalo je u pomo´c gradsku upravu i svim je sredstvima
pokušavalo da povrati svoje vjerne. Ali narod je našao u novom
uˇcenju zadovoljenje svojih duhovnih potreba, i odvratio se od onih
koji su ga godinama hranili ljuskama praznovjernih obreda i ljudskih
predanja.
Kad se diglo progonstvo protiv uˇcitelja istine, ovi su se držali
Kristovog naloga: “Kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u
drugi.” Matej 10, 23. Svjetlost je prodirala u sva mjesta. Bjeguncima
su se uvijek otvarala po neka gostloljublji- va vrata, gdje su mogli
[163]
stanovati, i oni su propovijedali evan ¯delje katkada u crkvi, a ako
im je to bilo zabranjeno, onda u privatnim ku´cama ili pod vedrim
nebom. Svako mjesto gdje se skupio narod da sluša Božju rijeˇc bio
je posve´cen hram. Propovijedana takvom snagom, istina se širila
neodoljivom silom.
Uzalud su duhovne i civilne vlasti pokušavale da slome “kri-
vovjerje”. Uzalud su se služile zatvorom, muˇcenjima, og-njem i
maˇcem. Hiljade je zapeˇcatilo svoju vjeru krvlju, ali, ipak, djelo je
išlo naprijed. Progonstva su samo pomogla da se istina više širi, i
fanatizam, koji je htio da se sjedini sa njom, samo je pomogao da se
jasnije mogla uoˇciti razlika izme ¯du sotonskog djela i djela Božjeg.
[164]