148
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Sotonska oru ¯da hvale se i uzvisuju, i ˇcak se na njih gleda kao na
muˇcenike, dok oni koji bi trebalo da budu poštovani i potpomagani
zbog svoje vjernosti prema Bogu, prepušteni su sami sebi, i uvijek
su pod sumnjom i nepovjerenjem.
Lažna svetost i lažno posve´cenje još uvijek obavlja svoje djelo
obmanjivanja. U raznim oblicima ono pokazuje isti duh kao u Lute-
rovim danima; ono još i danas odvra´ca pažnju ljudi od Svetog pisma
i zavodi ih da se daju voditi više od svojih liˇcnih osje´canja i utisaka
negoli da se pokoravaju Božjem zakonu. U tome se sastoji jedan od
najuspješnijih sotonskih pronalazaka, kojim se on služi da bi bacio
ljagu na ˇcistotu i istinu.
Luter je neustrašivo branio evan ¯delje od napada koji su dola-
zili sa svih strana. U svim ovim borbama Božja rijeˇc se pokazala
kao mo´cno oružje. Sa tom Rijeˇcju borio se on protiv pape i skolas-
tiˇcke filozofije i, zahvaljuju´ci njoj, ostao je ˇcvrst kao stijena protiv
fanatizma koji je pokušao da se sjedini s reformacijom.
Svaka od ovih protivniˇckih struja je na svoj naˇcin odbacivala
Sveto pismo a uzdizala ljudsku mudrost kao izvor vjerske istine i
poznatija. Racionalizam se klanja razumu i ˇcini ga temeljem vjere.
Rimska crkva priznaje papi nadahnu´ce koje u neprekidnoj liniji
dolazi od apostola i za sva je vremena nepromjenljivo. To shva´canje
pruža priliku svakoj vrsti razvrata i pokvarenosti da se sakriju pod
plaštom apostolskog ovlaš´cenja. Nadahnu´ce koje su isticali Mincer
i njegovi suradnici bilo je plod uobraženja, i njegov je utjecaj bio
rušilaˇcki za svaki autoritet, ljudski i božanski. Pravo krš´canstvo,
naprotiv, smatra Božju rijeˇc velikom riznicom nadahnutih istina i
[160]
kamenom kušanja svakog nadahnu´ca.
Poslije svog povratka iz Vartburga, Luter je dovršio svoj prijevod
Novoga zavjeta, i uskoro poslije toga preda to je Evan ¯delje njemaˇc-
kom narodu na njegovom jeziku1, Ovaj prijevod primili su s velikom
radoš´cu svi koji su voljeli istinu, a oni koji 6u više cijenili ljudske
tradicije i ljudske zapovijesti prezrivo su ga odbacili.
Sve´cenici su se uzbudili pri pomisli da ´ce od sada i obiˇcni narod
mo´ci da raspravlja sa njima o naˇcelima Božj;e rijeˇci i da ´ce se
tako otkriti njihovo neznanje. Oružje njihovog tjelesnog razuma
bilo je nemo´cno prema duhovnom maˇcu. Rim je upotrebio sav svoj
autoritet da bi sprijeˇcio širenje Svetog pisma. Ali dekreti, anateme i
muˇcenja su se pokazali uzaludnima. U koliko je Rim više osu ¯divao i
