Napredak reformacije u Njemaˇckoj
147
spalili svoje Biblije, viˇcu´ci: “Slovo ubija, a Duh oživljava.” Mince-
rovo uˇcenje zadovoljavalo je one koji su tražili ˇcuda, a u isto vrijeme
godilo je njihovoj oholosti, koja je tražila da ljudske ideje i mišlje-
nja stavi iznad Božje rijeˇci. Hiljade njih primili su njegovu nauku.
Uskoro je odbacio
>
svaki red u javnom bogosluženja izjavivši da
slušati kneza znaˇci isto1 što i pokušavati služiti Bogu i Beli jaru.
Kada su ovi ljudi poˇceli da zbacuju sa sebe lance papstva, nisu
više htjeli da trpe ni ograniˇcenja gra ¯danskih vlasti. Prevratniˇcka
Mincerova nauka, koju su njene pristalice smatrale nadahnutom od
Boga, dovela je do preziranja reda i zakoni tosti, i dala je maha
predrasudama i strastima. Posljedice toga bili su strašni prizori buna
i nasilja: njemaˇcka polja bila su natopljena krvlju.
Duševne patnje koje je Luter ranije preživio u Erfurtu sada su ga
obuzele dvostrukom snagom zbog teških posljedica fanatizma koje
su pripisivane reformaciji. Rimski velikodostojnici su tvrdili — a
mnogi su bili skloni da im vjeruju — da je ta pobuna rod Luterovog
uˇcenja. Iako je ova optužba bila neosnovana, ipak je reformatora
veoma zabrinula. Da se djelo reformacije prikazuje kao najniži
fanatizam, to mu je izgledalo više nego što je on mogao podnijeti. S
druge strane, i vo ¯de novog pokreta mrzile su Lutera, jer on ne samo
da se protivio njihovom uˇcenju i njihovim tvr ¯denjima da ih vodi
božansko nadahnu´ce nego ih je ˇcak proglasio buntovnicima protiv
gra ¯danskih vlasti. Da bi mu se osvetili, proglasili su ga podlom
varalicom. Izgledalo je da je reformator navukao na sebe mržnju i
knezova i naroda.
Pristalice Rima radovale su se oˇcekuju´ci skorašnju propast re-
formacije. Napadali su Lutera ˇcak i za takve pogreške, koje je on sa
najve´com revnoš´cu nastojao da ispravi. Fanatiˇcna stranka, tvrde´ci
[159]
da se s nj (om nepravedno postupa, uspjela je da pridobije simpatije
velikog broja ljudi; i kao što se ˇcesto dešava sa onima koji po ¯du
stranputice, poˇceli su da se smatraju muˇcenicima. I takosu oni koji
su energiˇcno! ustali protiv reformacije bili sažaljevani i slavljeni kao
žrtve okrutnosti i nasilja. To je bilo sotonsko djelo, potaknuto istim
buntovniˇckim duhom koji se najprije pojavio na nebu.
Sotona stalno nastoji da prevari ljude i da ih dovede dotle da
grijeh nazivaju pravdom, a pravdu grijehom. Kako je uspješno bilo
njegovo djelo! Kako su ˇcesto Božje sluge Obasipane ukorima i
prebacivanjima zato što su se neustrašivo trudile da zaštite istinu!
