146
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
sama Božja rijeˇc. Da sam se htio poslužiti silom, Njemaˇcka bi
vjerovatno bila poplavljena krvlju. A šta bi bio rezultat toga? Propast
tijela i duše! Zato sam ostao miran, i pustio sam da rijeˇc Božja
radi.
Dan za danom, preko cijele sedmice, Luter je propovijedao mnoš-
tvu gladnom istine, Božja rijeˇc je slomila okove fanatizma. Sila
evan ¯delja je vratila zalutale na put istine.
Luter nije htio da se sastane sa fanaticima, uzroˇcnicima svega
zla. Znao je da su to ljudi nezdravog rasu ¯divanja i neobuzdanih
strasti. Smatraju´ci se naroˇcito prosvijetljenima odozgo, oni nisu
mogli podnijeti ni najmanju protivrjeˇcnost, ni najljubazniji ukor ili
savjet, Pripisiju´ci sebi najviši autoritet, zahtijevali su da se njihovi
zahtjevi primaju bez ikakvog pitanja. Ali pošto su tražili da se
susretnu sa Luterom, on je pristao da ih primi, i tom prilikom tako je
uspješno razotkrio njihove namjere da su varalice uskoro napustile
Vitenberg.
Fanatizam je za neko vrijeme bio ugušen; ali poslije nekoliko
godina izbio je još ve´com žestinom i sa još strasnijim posljedicama.
Luter, govore´ci o ovim vo ¯dama, ovako se izrazio: “Za njih je Sveto
pismo samo mrtvo slovo. I svi viˇcu: Duh! Duh! Ali budite uvjereni
da ja ne´cu i´ci tamo kuda ih vodi njihov duh. Neka me milostivi Bog
saˇcuva od takve crkve gdje se svi smatraju svecima. Ja želim da
ostanem ovdje gdje ima poniznih, slabih, bolesnih, koji poznaju i
osje´caju svoje grijehe, koji uzdišu i neprestano se mole da im Bog
da utjehu i pomo´c.
Toma Mincer, najaktivniji me ¯du ovim fanaticima, bio je ˇcovjek
velikih sposobnosti, koje bi mu, da se njima služio na ispravan naˇcin,
omogu´cile da ˇcini dobro. Ali on nije nauˇcio ni prva naˇcela prave
religije. “Bio je obuzet željom da reformira svijet, zaboravljaju´ci,
kao mnogi zanesenjaci, da treba sa tom reformom da Otpoˇcne od
[158]
sebe.
Težio je da postigne položaj i utjecaj, i u toj želji nije htio
da popusti ni pred kime, pa ˇcak ni pred Luterom. Izjavio je da su
reformatori, stavivši autoritet Pisma namjesto papstva, samo promi-
jenili oblik papstva. Sam je tvrdio da je od Boga poslat da uvede
pravu reformu. “Onaj koji ima toga duha”, govorio je Mincer, “ima
pravu vjeru, mada nije nikada u svom životu vidio Sveto pismo.
Ovi zaneseni uˇcitelj i, igraˇcke svojih utisaka, smatrali su svaku
svoju misao Božjim glasom; tako su otišli u krajnost. Neki su ˇcak
