Napredak reformacije u Njemaˇckoj
145
uˇcini! sve, bez ljudske pomo´ci i suradnje. Onaj tko ima najve´cu
vjeru može i najviša da zaštiti.
U jednom drugom pismu, pisanom na putu za Vitenberg, Luter
je izjavio: “Gotov sam da pretrpim nemilost Vašeg Visoˇcanstva i
gnjev cijeloga svijeta. Nisu li stanovnici Vitenberga moje ovce? Nije
li ih Bog meni povjerio? Ne treba li da sam spreman umrijeti za njih
ako se to traži od mene? Osim toga bojim se da u Njemaˇckoj ne
izbije velika revolucija, kojom ´ce Bog kazniti naš narod.
On je otpoˇceo svoj rad sa velikom opreznoš´cu i poniznoš´cu, ali
sigurno i odluˇcno. “Božjom rijeˇci”, govorio je on, “moramo oboriti i
uništiti sve ono što je podignuto nasiljem. Ja ne želim da upotrebim
silu protiv praznovjernih i nevjernih... Nitko ne smije biti prinu ¯den
silom. Sloboda je suština vjere.
Uskoro se kroz cio Vitenberg pronio glas da se Luter vratio i da
´ce propovijedati.. Narod se poˇceo sakupljati sa svih. strana, i crkva
je bila prepuna. Stupivši na1 propovjedaonicu, sa velikom mudroš´cu
i blagoš´cu je pouˇcavao, opominjao i karao. Govore´ci o onima koji
su se poslužili nasiljem da bi ukinuli misu, rekao je:
“
Misa je r ¯dava stvar. Bog je njen. neprijatelj; ona treba da se
ukine, i ja bih želio da se ona po cijelom svijetu zamijeni propovi-
jedanjem evan ¯deoske istine. Ali nikoga ne treba primoravati da je
silom napusti. Predajmo stvar u Božje ruke. Neka Božja rijeˇc radi, a
ne mi. A zašto? pitat ´cete vi. Zato što ja ne držim srca ljudi u svojoj
ruci, kao što lonˇcar drži ilovaˇcu. Mi imamo pravo da govorimo, ali
nemamo pravo da sudimo. Propovijedajmo, ostalo pripada Bogu.
Ako upotrebim silu, šta ´cu posti´ci? Obmanu, formalnost, majmunisa-
nje, ljudske uredbe i licemjerstvo... Ali u tome ne´ce biti ni iskrenosti
srca, ni vjere ni ljubavi. Gdje ovo troje nedostaje, tamo sve nedostaje
i ja ne dam ni prebijene pare za takav rezultat... Bog više ˇcini samo
kroz svoju Rijeˇc negoli kad vi i ja i cio svijet sjedinimo sve svoje sile.
[157]
Bog osvaja srca, a kad je sirce zadobiveno, onda je sve osvojeno...”
“
Ja ´cu propovijedati, govoriti, pisati; ali ne´cu nikoga prinu ¯divati,
jer vjera je dragovoljni ˇcin. Gledajte šta sam uˇcinio! Ja sam ustao
protiv pape, prodavanja oproštajnica i papinih pristalica, ali bez
buke i nasilja. Uzdigao sam Božju rijeˇc; propovijedao sam i pisao;
drugo nisam ˇcinio. I dok sam i a spavao,... ova Rijeˇc, koju sam
propovijedao, oslabila je papstvo i nanijela mu više štete nego bilo
koji knez ili car u prošlosti. Ipak ja nisam ništa uˇcinio. Sve je uˇcinila
