136
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Mnogi na povratku iz katedrale hvalili su Boga, govore´ci: “Ovaj
ˇcovjek je pravi propovjednik istine.” “On ´ce biti naš Mojsije, koji ´ce
nas izvesti iz egipatske tame..
Poslije oduševljenja prvih trenutaka poˇcelo se javljati protivlje-
nje. Monasi su se podigli da sprijeˇce njegov rad i osude njegovu
nauku. Mnogi su mu se rugali i prijetili mu. Ali Cvingli je sve
to podnosio strpljivo, govore´ci: “Ako želimo zadobiti zle za Isusa
Krista, onda moramo zatvoriti oˇci pred mnogim stvarima.
U to vrijeme došao je jedan novi pomo´cnik da potpomogne
djeloreforme. Neki Lucijan, poslat iz Bazela od jedinog prijatelja
reformirane vjere, došao je jednog dana u Cirih s Luterovim spisima.
Prijatelj iz Bazela je mislio da bi prodavanje tih spisa moglo biti
mo´cno sredstvo za širenje vidjela. On je pisao Cvingliju: “Vidite
da li taj Lucijan ima dovoljno razboritosti i vještine, ako ima, neka
onda raznosi Luterove spise od grada do grada, od sela do sela, od
ku´ce do ku´ce, a naroˇcito za laike napisano razjašnjenje Gospodnje
molitve. Što više ti spisi budu poznati to ´ce se više kupaca javiti za
njih. Ali neka ne raznosi druge knjige; jer ako nosi samo Luterove
knjige, onda ´ce u toliko više tih prodati.
Tako je svjetlost krˇcila
sebi put.
Kad se Bog sprema da slomi lance neznanja i praznovjerja,
sotona se još više trudi da ljude pokrije tamom, i da još jaˇce stegne
[148]
njihove okove. U ˇcasu kad je Bog u raznim zemljama podizao ljude
da objave oproštenje grijeha i opravdanje kroz Kristovu krv, Rim
je udvostruˇcio svoje napore da u svim krš´canskim zemljama stvori
trgovine indulgencijama, nude´ci oproštenje za novac.
Svaki grijeh je imao svoju odre ¯denu cijenu, i ljudima je bilo
dozvoljeno da ˇcine zloˇcine, samo ako time budu punili rimsku bla-
gajnu. Tako su dva pokreta išla uporedo: jedan je nudio oproštenje za
novac, a drugi oproštenje u Kristu. Rim je dopuštao grijeh, ˇcine´ci ga
izvorom svojih prihoda, a reformatori su osu ¯divali grijeh, ukazuju´ci
na Krista kao otkupitelja i izbavitelja.
U Njemaˇckoj je prodavanje oproštajnica bilo povjereno domi-
nikanskim redovnicima; na ˇcelu te trgovine stajao je Tecel. U Švi-
carskoj je trgovina oproštajnicama bila povjerena Franjevcima, pod
kontrolom Samsona, jednog talijanskog monaha. Samson je ve´c uˇci-
nio crkvi velike usluge, donijevši iz Njemaˇcke i Švicarske ogromne
sume novaca u papsku blagajnu. Sada je prolazio kroz Švicarsku;
