Švicarski reformator
135
su se da mu objasne da ne žele novotarije i uputili su ga u njegove
dužnosti.
“
Uložite sve napore”, rekli su mu, “da pove´cate prihode za crkvu,
i ne zanemarujte sitnice. Savjetujte vjerne sa propovjedaonice i u
i ispovjedaonici da pla´caju svoje desetke i prinose, i da darovima
pokažu svoju ljubav prema crkvi. Trudite se da pove´cate prihod od
bolesnih, od mise i, uop´ce, od svake crkvene djelatnosti.” “U vaše
dužnosti spada još dijelenje svetih tajni, propovijedanje i briga za
stado”, dodao je njepov starješina. “Ali vi možete uzeti pomo´cnika
za ove razliˇcite službe, a naroˇcito za propovijedanje. Vi ´cete dijeliti
svete tajne samo uglednim liˇcnostima, i to kada vas pozovu; zabra-
njuje vam se da to ˇcinite svakome bez obzira na njegov položaj.
Cvingli je slušao šute´ci, i pošto se zahvalio na ˇcasti što je pozvan
na tako važnu službu, poˇceo je da im izlaže plan koji je mislio da
sprovede. “Kristov život”, rekao je on, “bio je dugo sakriven od
naroda. Ja ´cu naroˇcito da propovijedam evan ¯delje po Mateju, po-
glavlje po poglavlje, iznose´ci sve iz izvora Pisma, ispituju´ci njegove
dubine, uspore ¯duju´ci odlomak sa odlomkom, i traže´ci razumijeva-
nje u stalnoj i usrdnoj molitvi. Ja ´cu posvetiti svoju službu u slavu
Boga, u slavu njegovog jedinorodnog Sina, za pravo spasenje duša i
njegovo utvr ¯divanje u pravoj vjeri.
Iako neki od sve´cenika nisu
odobravali njegov plan i pokušavali su da ga odvrate, Cvingli je
ostao nepokolebljiv. Izjavio je da nema namjeru da se služi nekom
novom metodom ve´c starom, koju je crkva upotrebljavala u ranija,
[147]
ˇcistija vremena.
Ve´c su istine koje je on propovijedao probudile interesiranje; i
narod je u velikom mnoštvu dolazio da sluša njegove propovijedi.
Me ¯du njegovim slušaocima bilo je i takvih koji ve´c duže vremena
nisu dolazili u crkvu. Svoju službu poˇcinjao je otvaranjem evan ¯delja,
ˇcitaju´ci i tumaˇce´ci svojim slušaocima nadahnute izvještaje o Kris-
tovom životu, i njegovoj nauci i smrti. Ovdje, kao i u Ajnzidelnu,
isticao je Božju Rijeˇc, kao jedini nepogrešivi autoritet, i Spasiteljevu
smrt, kao jedinu potpunu žrtvu. “Ho´cu da vas dovedem Kristu, go-
vorio je on, “ka Kristu, pravom izvoru spasenja.,
Oko Cvinglija
okupljali su se ljudi svih staleža, poˇcevši od državnika i nauˇcenjaka,
pa do zanatlija i seljaka. Sa dubokim interesiranjem slušali su nje-
gove rijeˇci. On je ne samo propovijedao o daru spasenja, koji se
besplatno daje, nego neustrašivo žigosao i poroke svoga vremena.
