132
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
škola u Švicarskoj. Tu se pojavila opasnost ‘koja je prijetila da
pokvari njegovu budu´cnost. Monasi su ga, naime, stalno nagovarali
da slupi u samostan. Dominikanci i franjevci su se takmiˇcili tko ´ce
zadobiti ve´cu naklonost naroda. To su željeli posti´ci bogatstvom
i ukrasima svojih crkava, sjajem svojih ceremonija, privlaˇcnoš´cu
slavnih relikvija i ˇcudotvornih slika.
Bernski dominikanci su vidjeli da ´ce ukoliko budu mogli prido-
biti tog mladog uˇcenika, osigurati dobitak i ˇcast. Njegova neobiˇcna
mladost, njegov uro ¯deni dar kao govornika pisca, njegov talenat za
glazbu i poeziju bili bi utjecajniji nego sav njihov sjaj i raskoš da pri-
vuku narod njihovoj crkvi i da pove´caju prihode reda. Lukavstvom
i laskanjem nastojali su da pridobiju Cvinglija da stupi u njihov
samostan. Luter kao student bio se zakopao u ´celiju samostana; on
bi bio izgubljen za ˇcovjeˇcanstvo da ga Božje provi ¯denje nije odavde
izbavilo. Cvingli nije smio i´ci putem iste opasnosti. Njegov otac je
bio obavješten Božjim provi ¯denjem o namjerama monaha. On nije
želio da njegov sin po ¯de putem dokonog i bezvrijednog samostan-
skog života. Vidio je da je njegova budu´cnost u opasnosti, i naredio
mu je da se odmah vrati ku´ci.
Mladi´c je poslušao zapovijest, ali nije mogao dugo ostati u svo-
joj zaviˇcajnoj dolini; poslije izvjesnog vremena pošao je da nastavi
svoje studije u Bazelu. Tu je Cvingli prvi put ˇcuo propovijed o drago-
voljnom daru Božje milosti. Vitembah, profesor starih jezika, došao
je pomo´cu studija jevrejskog i grˇckog u vezu sa Svetim pismom, i
tako su zraci božanske istine obasjali um njegovih uˇcenika putem
[144]
njegovih predavanja.. On je uˇcio da postoji starija istina, daleko
vrednija od teorija nauˇcenjaka i filozofa. Ta stara istina je saznanje
da je Kristova krv jedini otkup za grešnike. Za Cvinglija su to bili
kao prvi zraci koji prethode zori.
Uskoro je Cvingli bio pozvan da naipusti Bazel i da prihvati
svoje životno zvanje. Njegovo prvo mjesto rada bila je jedna župa
u Alpama, nedaleko od njegove zaviˇcajne doline. Pošto je primio
sve´ceniˇcko posve´cenje, “on se cijelom dušom posvetio prouˇcava-
nju božanske istine, svjestan”, kaže jedan njegov suradnik “koliko
mnogo mora da zna onaj kome je povjereno Kristovo stado”
Sto
je više istraživao Sveto pismo, to je jasnije uoˇcavao razliku izme ¯du
biblijskih istina i zabluda Rima. Potˇcinio se Bibliji kao Božjoj rijeˇci,
jedinom potpunom i nepogre-šivom pravilu vjere i života... Razumio
