Poglavlje 9.—Švicarski reformator
U izboru oru ¯da da se. sprovede reforma u crkvi vidimo isti bo-
žanski plan kao i pri osnivanju crkve. Božanski uˇcitelj ostavio je po
stra-ni zemaljske velikaše, plemi´ce i bogate, koji su navikli da od
ljudi primaju hvalu i po”štovanje. Ispunjeni osje´cajem nadmo´cnosti,
oni nisu: mogli da saosje´caju sa svojim bližnjima niti da postanu su-
radnici poniznog Nazlaire´canina. Nenauˇcenim galilejskim ribarima
bio je upu´cen poziv: “Hajdete za mnom, i naˇcinit ´cu vas lovcima
ljudi.” Matej 4, 19. To su bili ponizni ljudi, voljni da se pouˇcavaju.
Što su manje bili pod utjecajem lažnog uˇcenja svog vremena, to ih
je Krist mogao uspješnije pouˇcavati i pripremati za svoju službu.
Tako je bilo i u dane velike reformacije. Glavni reformatori su bili
ljudi iz naroda — ljudi koji nisu bili obuzeti željom za ˇcaš´cu i religi-
oznim fanatizmom svoga vremena. Bog se služi poniznim oru ¯dima
da postigne velike uspjehe. Tada se slava ne pripisuje ljudima nego
Onome koji radi preko njih da “ho´ce i uˇcine što je njemu ugodno”.
Nekoliko sedmica poslije Luterovog ro ¯denja u kolibi jednog
saskog rudara, rodio se Ulrih Cvingli u ku´cici jednoga pastira u
Alpama. Cvinglijeva okolina u njegovom djetinjstvu i njegov prvi
odgoj bili su dobra priprema za njegovu kasniju misiju. Odgojen
[143]
usred prizora veliˇcanstvene prirodne ljepote, bio je prožet osje´ca-
njem mo´ci, veliˇcine i veliˇcanstva Božjega. Historija junaˇckih djela
njegovih sunarodnika zapalila je njegove mladenaˇcke težnje. Od
svoje pobožne bake slušao je svete priˇce koje je ona napabirˇcila iz
biblijske historije i crkvenih predanja. Sa velikim interesovanjem
slušao je o djelima patrijaraha i proroka, o pastirima koji su pasli
stada; na palestinskim brežuljcima, gdje su an ¯deli razgovarali s njima
o Djetetu iz Betlehema i o ˇCovjeku sa Golgote.
Isto kao i Hans Luter, tako je i Cvinglijev otac želio da školuje
sina, i djeˇcak je morao rano napustiti svoj redni kraj. Njegovo je
napredovanje bilo tako brzo da se uskoro postavilo pitanje: gdje da se
za njega na ¯de uˇcitelj koji bi bio sposoban da ga pouˇcava. Kad mu je
bilo’ trinaest godina, pošao je u Bern gdje je tada postojala najbolja
131
