Luter pred državnim saborom
125
se garantno pismo koje je dato Luteru ima poštovati, i prije nego što
se protiv njega poduzmu mjere, mora mu se dozvoliti da se zdrav i
živ vrati ku´ci.
Me ¯du ˇclanovima sabora pojavila su se dva suprotna mišljenja.
Papini predstavnici su tražili da se ne poštuje reformatorovo garantno
pismo. Kazali su da bi Rajna trebala da primi njegov pepeo, kao
što je prije sto godina primila Hu-sov
Ali njemaˇcki knezovi, iako
sami papine pristalice i otvoreni Luterovi neprijatelji, izjasnli su se
protiv takvog gaženja dane rijeˇci, što bi bila ljaga za ˇcast nacije.
Podsjetili su na nesre´ce koje su došle poslije Husove smrti, izjavivši
da se ne bi usudili navu´ci na Njemaˇcku i na njenog mladog cara
nove nesre´ce.
Sam Karlo V je odgovorio na prijedlog, rekavši: “Ako bi ˇcast
i vjera bili prognani iz cijelog svijeta, trebalo bi da na ¯du utoˇcište
u srcima knezova.
’
Najogorˇceniji reformatorovi neprijatelji na-
valjivali su na cara da postupi sa njime kao što je car Sigismund
postupio sa Husom: da ga preda na milost i nemilost crkve. Sje’ivši
se Husa kako je na saboru pokazivao okovane ruke i javno osu ¯divao
cara zbog gaženja dane rijeˇci, Karlo V je izjavio: “Ne bih želio da
crvenim od stida kao Sigismund.
Me ¯dutim, Karlo je svjesno odbacio istine koje je Luter zastupao.
Car je govorio: “ ˇCvrsto sam odluˇcio i´ci stopama svojih predaka
Odluˇcio je da ne skrene sa staze obiˇcaja, pa ni zbog pravde i istine.
Htio je, kao njegovi oˇcevi, da podupre papstvo sa svim njegovim
zloˇcinima i zloupotrebama. Zauzevši takav stav, odbio je da prihvati
[137]
vidjelo koje ni njegovi oˇcevi, nisu prihvatili, kao i da izvrši dužnosti
koje ni oni nisu ispunili.
I danas ima mnogo takvih koji se pridržavaju obiˇcaja i predanja
svojih otaca. Kad im Bog pošalje novu svjetlost, odbijaju da je
prihvate jer je nisu prihvatili ni njihovi oˇcevi, pošto im nije bila
poznata. Mi ne živimo u vrijeme naših otaca, zato i naše dužnosti
i odgovornosti nisu iste. Bog nas ne´ce pohvaliti ako umjesto da
istražujemo rijeˇc istine, gledamo na primjer naših otaca da bi po
njemu odre ¯divali naše dužnosti. Naša odgovornost je ve´ca nego
naših predaka. Mi smo odgovorni za svjetlost koju su oni primili
i predali nam u naslije ¯de, a isto tako i za novu svjetlost koja sada
svijetli na nas iz Božje Rijeˇci.
