124
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
U njegovim rijeˇcima nije bilo ni oholosti, ni srdžbe, ni izvrtanja.
Sasvim je izgubio iz vida sebe, zaboravio je na velike liˇcnosti koje
su ga okruživale, osje´caju´ci samo jedno: da se nalazi u prisutnosti
Onoga, koji je viši od pape, kardinala i kraljeva. Krist je govorio
na usta svoga sluge sa snagom i uzvišenoš´cu koja je na mahove
ispunjavala kako prijatelje tako i neprijatelje strahopoštovanjem i
divljenjem. Duh Božji, prisutan na ovom saboru, djelovao je na
srca državnih vo ¯da. Mnogi knezovi smjelo su priznali pravednost
Luterove stvari. Veliki broj izme ¯du njih bio je osvjedoˇcen u istinu,
ali u nekih ‘utisci nisu bili trajni. Bilo je i takvih koji nisu odmah
izrazili svoje mišljenje, ali koji su kasnije, pošto su sami prouˇcili
Sveto pismo, postali neustrašivi pomagaˇci reformacije.
Izborni knez Fridrih gledao je vrlo zabrinuto na Luterov dolazak
pred državni sabor, i sa dubokim uzbu ¯denjem slušao je njegov govor.
S radoš´cu i zadovoljstvom posmatrao je njegovu hrabrost, odluˇcnost
i uzdržijivost, i odluˇcio je da ga brani sa još ve´com energijom.
Upore ¯duju´ci suparniˇcke tabore, vidio je da je mudrost papa, kraljeva
i kardinala bila posramljena snagom istine. Papstvo je doživjelo
poraz ˇcije ´ce se posljedice osje´cati u svim budu´cim vjekovima.
Kada je papin legat vidio kakav je utisak uˇcinila Luterova od-
brana, uplašio se kao nikada prije za sigurnost rimske vlasti, i odluˇcio
je da upotrebi sva sredstva koja su mu stajala na raspoloženju da
uništi reformatora. Sa svom rjeˇcitoš´cu i diplomatskom vještinom
kojom se odlikovao, pokušao je da prikaže mladom caru kako bi
ludo i opasno bilo ako bi prijateljstvo i mo´c rimske stolice žrtvovao
za stvar jednog neznatnog monaha.
[136]
Njegove rijeˇci nisu ostale bez uˇcinka. Sutradan poslije Luterova
odgovora, car Kano je na saboru objavio da ´ce nastaviti politiku
svojih prethodnika i da ´ce pomagati i štititi rimsku vjeru. Pošto je
Luter odbio da se odrekne zabluda, protiv njega i njegovog uˇcenja
ima da se primijene najoštrije mjere. “Jedan monah, zaveden svojom
ludoš´cu, ustao je protiv vjere cijelog krš´canstva. Ja ´cu žrtvovati svoja
kraljevstva, svoje blago, svoje prijatelje, svoje tijelo, svoju krv, svoju
dušu i svoj život da zaustavim tu bezbožnost. Ja ´cu augustinca Lutera
poslati ku´ci i zabrani; ´cu mu svaki rad u narodu; zatim ´cu ustati
protiv njega i njegovih pristalica iskljuˇcenjem, prokletstvom i svim
mogu´cim sredstvima da ga uništim. Pozivam sve podanike mojih
zemalja da se ponašaju kao pravi krš´cani.
Ipak, car je izjavio da
