122
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
plašim ve´c se radujem što je ‘evan ¯delje i danas kao i nekad uzrok
nemira i borbi. To je karakter i sudbina Božje Rijeˇci. Isus je kazao:
‘
Ja nisam došao da donesem na zemlju mir, nego maˇc.’ Bog je divan
i strašan u svojim savjetima; bojmo se da ne bismo pod izgovorom
da želimo da ugušimo neslogu, progonili Božju Rijeˇc i da ne bismo
na sebe navukli strašnu poplavu nepremostivih opasnosti, sadašnje
nevolje i vjeˇcnu pustoš... Mogao bih navesti mnogo primjera iz svete
Božje Rijeˇci. Mogao bih govoriti o faraonu, o caru babilonskom i
o carevima izraelskim koji nikada nisu uspješnije radili na svojoj
propasti nego upravo onda kada su, na izgled1 mudrim savjetima,
mislili da uˇcvrste svoje carstvo. Bog premješta brda, a oni to ne
znaju.
Luter je govorio njemaˇcki; zamoljen je da iste rijeˇci ponovi i na
latinskom jeziku. Iako iscrpljen pre ¯dašnjim naporom, odazvao se
molbi, i isti govor je ponovio sa istom jasno´com i energijom. U tome
ga je vodilo Božje provi ¯denje. Um mnogih knezova bio je toliko
zaslijepljen zabludama i praznovjerjem da prilikom prvog govora
nisu mogli da shvate mo´c Luterovih dokaza, ali prilikom ponovnog
izlaganja jasno su shvatili iznesene taˇcke.
Oni koji su uporno zatvorili oˇci pred svjetloš´cu i odluˇcili da se ne
daju osvjedoˇciti istinom bili su razjareni Luterovim rijeˇcima. Kad je
Luter prestao govoriti, govornik državnog sabora je gnjevno rekao:
“
Vi niste odgovorili na postavljeno pitanje... Od vas se traži da date
jasan i odre ¯den odgovor... Ho´cete li da se odreknete ili ne?
Reformator je odgovorio: “Pošto vaše Veliˇcanstvo traži od mene
jasan, jednostavan i odre ¯den odgovor, ja vam ga dajem, a to je: ne
mogu potˇcini ti svoju vjeru ni papi ni saboru, jer je jasno kao dan da
su oni ˇcesto padali u zablude i jedni drugima protivrjeˇcili. Ako me
[134]
dakle ne uvjere dokazima Svetog pisma i jasnim razlozima, ako me
ne osvjedoˇce istim mjestima koja sam citirao, i ako na taj naˇcin ne
potˇcine moju savjest Božjoj Rijeˇci, ja se ne mogu i ne želim niˇcega
odre´ci, jer je opasno za krš´canina da govori protiv svoje savjesti.
Ovo je moje stanovište, i ne mogu drukˇcije, neka mi Bog pomogne!
Amen!”
Tako je ovaj pravedni ˇcovjek stajao na sigurnom temelju Božje
Rijeˇci. Nebeska svjetlost obasjavala je njegovo lice. Njegovu veli-
ˇcinu i ˇcistotu njegova karaktera, mir i radost koji su izvirali iz njegova
