120
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
jumfirati i sile tame prevladati. Oblaci su se nagomilali pred njime i
izgledalo je da ´ce ga odvojiti od Boga. On je ˇceznuo za pouzdanjem
da svemogu´ci Bog bude s njime. U duševnom strahu bacio se licem
na zmiju, i iz njegovog slomljenog srca oteli su se vapaji kolje je
samo Bog mogao potpuno da razumije.
“
O svemogu´ci i vjeˇcni Bože”, govorio je on, “kako je strašan
ovaj svijet! Eto, otvorio je svoje ˇceljusti da me proguta, a ja imam
tako slabo pouzdanje u Tebe... Ako se moram oslanajati samo na
snagu ovoga svijeta, onda je sve izgubljeno za mene. Došao je moj
posljednji ˇcas, moja je osuda izgovorena... O Gospode, pomozi mi
Ti protiv sve mudrosti ovoga svijeta. Uˇcini to,... Ti sam,... jer to nije
moje djelo, ve´c tvoje. Ja nemam nikakvog liˇcnog posla ovdje; ne-
mam šta da raspravljam sa velikašima ovoga svijeta.,. Ali ovo djelo
je tvoje, ono je vjeˇcno. Gospode, pomozi mi! Vjerni, nepromjenljivi
Bože, ja se ne uzdam ni u jednoga ˇcovjeka... To bi bilo uzaludno.
Sve ljudska je nesigurno. Sve što dolazi od ˇcovjeka propada... Ti si
me izabrao za ovo djelo... Budi ti uz mene radi imena Tvog ljub-
ljenog Sina Isusa Krista, koji je moja odbrana, moj štit i moja jaka
tvr ¯dava.
Da bi saˇcuvao reformatora da se ne pouzda u vlastitu silu i da
iznenada ne srne u propast, Bog je u svojoj mudrosti dozvolio da
Luter sazna kakva mu opasnost prijeti. Užas koji ga je obuzeo nije
potjecao iz straha od vlastitog stradanja ili od smrti, koja je izgledala
neminovna. Nastupio je kritiˇcni ˇcas, a on se osje´cao nesposobnim
da ga doˇceka. Zbog njegove slabosti djelo istine moglo bi da pretrpi
poraz. On se borio sa Gospodom, ne za svoju liˇcnu sigurnost, nego
za pobjedu istine. Osje´cao ie isti strah i istu duševnu borbu kao Izrael
one no´ci pored usamlienog potoka. I kao Izrael, on je pobijedio u
borbi sa Bogom. U svojoj potpunoj nemo´ci, uhvatio se ˇcvrsto vjerom
[132]
za Krista, mo´cnog Osloboditelja. Bio je ohrabren sigurnoš´cu da ne´ce
iza´ci sam pred sabor. Mir je ponovo zavladao njegovom dušom, i
on se radovao što mu se pruža prilika da uzdigne Božju Rijeˇc pred
vladarima naroda.
Sa ˇcvrstim pouzdanjem u Boga, Luter se pripremao za borbu
koja ga je ˇcekala. Stvorio je plan za svoj odgovor, provjerio je neka
mjesta iz svojih spisa i potražio je u Bibliji pogodne dokaze za
potkrepljemje svojih tvr ¯denja. Tada, stavivši lijevu ruku na sve u
Knjigu, koja je bila otvorena pred njime, i podigavši desnicu k nebu,
