118
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
dolazak pred sabor, i potreban mu je bio mir i odmor. Ali želja
da ga vide bila je tako velika da su se plemi´ci, knezovi, sve´cenici
i gra ¯dani tiskali oko njega, tako da mu je za odmor ostalo samo
nekoliko sati. Me ¯du njima bilo je plemi´ca koji su smjelo tražili
od cara reformu crkvenih zloupotreba, i koji su, kaže Luter, “svi
oslobo ¯deni mojim evan ¯deljem.
Prijatelji i neprijatelji su dolazili
da vide neustrašivog redovnika; a on je primao sve istim mirom i
svima odgovarao dostojanstveno i mudro. Njegovo držanje bilo je
ˇcvrsto i hrabro. Njegovo lice, blijedo i mršavo od napora i bolesti,
imalo je ljubazan i ˇcak radostan izraz. Sveˇcanost i duboka ozbiljnost
njegovih rijeˇci davale su mu silu kojoj se ni njegovi neprijatelji nisu
mogli oduprijeti. I prijatelji i neprijatelji su mu se divili. Jedni su
gledali u njemu božansku silu, a drugi su ponavljali rijeˇci farizeja o
Kristu: ¯davo je u njemu.”
Sutradan je Luter bio pozvan da iza ¯de pred sabor. Jedan carski
ˇcinovnik odre ¯den je da dovede Lutera u sabornu dvoranu, ali to
mu je jedva uspjelo, jer su sve ulice bile prepune gledalaca koji su
bili željni da vide monaha koji sie usudio da se odupre papskom
autoritetu.
Kad se Luter uputio da iza ¯de pred svoje suce, jedan stari general,
junak iz mnogih bitaka, rekao mu je ljubazno: “Jadni kalu ¯deru, jadni
kalu ¯deru, tebe ˇceka takav okršaj kakav ni ja niti ikoji vojskovo ¯da
nije vidio ni u najkrvavijoj borbi. Ali ako je tvoje djelo pravedno,
i ako si siguran u njega, idi, naprijed u ime Boga i ne boj se ništa.
Bog te ne ´ce ostaviti.
Napokon je Luter stajao pred državnim saborom. Car je sjedio
na prijestolu okružen najuglednijim liˇcnostima carstva. Nikada se
nijedan ˇcovjek nije pojavio pred veliˇcanstvenijim saborom nego
što je bio ovaj pred kojim je Luter trebao da odgovara zbog svoje
vjere. “Sama ˇcinjenica njegovog pojavljivanja na saboru bila je ve´c
sjajna pobjeda nad papstvom. Papa je osudio tog ˇcovjeka, i sada
[129]
[130]
se taj isti ˇcovjek nalazio pred sudom koji se baš ovim postupkom
uzdigao iznad pape. Papa je bacio na njega prokletstvo, iskljuˇcio
ga iz svakog ljudskog društva, a on je sada najuˇctivije bio pozvan
i primljen pred najveliˇcanstveniji sabor svijeta. Papa ga je osudio
na doživotno šutanje, a sada je on trebao da govori pred hiljadama
pažljivih slušalaca, sakupljenih iz najudaljenijih krš´canskih zemalja.
Na ovaj naˇcin je Luterovom zaslugom došlo do velikog preokreta.
