Luter pred državnim saborom
117
Nastavljaju´ci svoj put, reformator je bio svuda predmet najve´ce?
interesiranja. Radoznala gomila tiskala se oko njega. Prijateljski
glasovi upozoravali su ga na namjere rimokatolika: “Spalit ´ce vas”
—
govorili su jedni — vaše tijelo pretvorit ´ce u pepeo kao što su
uˇcinili sa Janom Husom.” On je odgovarao: “Kad bi duž cijelog puta
od Vormsa do Vitenberga palili vatru, ˇciji bi plameni jezici dopirali
do neba, ja ´cu ipak i´ci tim putem u ime Gospoda. Iza´ci ´cu pred
njih, u´ci ´cu u ˇceljust te nemani, slomit ´cu joj zube i propovijedat ´cu
Gospoda Isusa Krista.
Vijest o njegovom približavanju Vormsu prouzrokovala je veliku
uznemirenost. Njegovi prijatelji bojali su se za njegovu sigurnost.
Oni su se trudili svim silama da ga odvrate da ne u ¯de u grad. Na
podsticaj papinih pristalica., njemu je savjetovano da se povuˇce
u dvorac nekog prijateljskog viteza gdje može da se sve riješi na
prijateljski naˇcin. Prijatelji su pokušali da u njemu probude strah,
opisuju´ci opasnosti koje su mu prijetile. Sve je bilo uzalud. Luter
je nepokolebljivo odgovorio: “Kada bi u Vormsu bilo toliko ¯davola
koliko ima crepova na krovovima, ipak bih ušao u grad.
Prilikom njegovog dolaska u Vorms veliko mnoštvo je krenulo
prema gradskim vratima da mu zažele dobrodošlicu. Tako veliko
mnoštvo nije se sakupilo ni da pozdravi cara. Oduše,vljenje je bilo
veliko; odjednom, usred mnoštva, zapjevao je jedan prodoran i tužan
glas jednu pogrebnu pjesmu da Lutera podsjeti na sudbinu koja ga
ˇceka. “Bog ´ce biti moja odbrana”, rekao je on silaze´ci sa kola.
Papine pristalice nisu vjerovale da ´ce se Luter usuditi da do ¯de
u Vorms!., Njegov dolazak ih je ispunio strahom. Car je odmah
pozvao svoje savjetnike da se posavjetuje o postupku koji treba
preduzeti. Jedan od biskupa, papin okorjeli pristalica, izjavio je: Mi
smo o tome dosta raspravljali. Neka se vaše Veli- ˇcanstvo jednom
[128]
oslobodi od toga ˇcovjeka. Nije li Sigismund dao da se Jan Hus
spali? Naša dužnost nije da damo niti poštujemo garantno pismo
jednog heretika.” “Ne”, rekao je Karto, “mi treba da držimo svoja
obe´canja.
Prema tome, odluka je pala: Luter treba da iza ¯de pred
sabor.
Cio je grad želio da vidi tog neobiˇcnog ˇcovjeka. Uskoro je
gomila posjetilaca ispunila njegov stan. Luter se tek oporavio od
svoje nedavne bolesti; bio je umoran od puta koji je trajao ˇcitave
dvije sedmice. Morao je da se pripremi za svoj sutrašnji sveˇcani
