116
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
talijanskog reformatora, koji je bio pogubljen zbog svoje vjere. Dru-
gog dana saznalo se da su Luterovi spisi osu ¯deni u Vormsu. Carski
poslanici raznosili su carski ukaz i pozivali narod da preda vlastima
zabranjene knjige. Luterov pratilac, boje´ci se za njegovu sigurnost
u saboru, i misle´ci da se on pokolebao u svojoj odluci, upitao ga je
“
da li još uvijek želi da nastavi put”. Luter je odgovorio: “Iako su
me prokleli i to objavili u svakom gradu, ja ´cu ipak i´ci.
U Erfurtu su Lutera primili sa velikim poˇcastima. Opkoljen go-
milom poštovalaca, prolazio je ulicama kojima je nekad prolazio
tako ˇcesto sa svojom prosjaˇckom torbom. Posjetio je svoju samos-
tansku ´celiju i sjetio se borbe kroz koju je prošao da bi u svoje srce
primio svjetlost koja je sada obasjala cijelu Njemaˇcku. Pozvali su
ga da propovijeda. To mu je bilo zabranjeno, ali carski poslanik mu
je dozvolio, i redovnik, koji je nekada bio sluga u ovom samostanu,
sada se popeo na propovjedaonicu.
Pred velikim mnoštvom slušalaca propovijedao je o Kristovim
rijeˇcima: “Mir vam!” On je rekao: “Svi filozofi, doktori, pisci trudili
su se da nauˇce ljude kako mogu dobiti vjeˇcni život, ali nisu uspjeli.
Ja sada želim da vam to kažem... Bog je uskrsnuo iz mrtvih jednog
ˇcovjeka, Gospoda Isusa Krista, da bi on uništio smrt, iskorijenio
grijeh i razbio vrata pakla. To je djelo spasenja... Krist je pobijedio,
eto radosne vijesti, i mi smo spašeni njegovim djelom, a ne našim
djelima... Naš Gospod Isus Krist je kazao: ‘Mir vam, pogledajte
moje ruke’; to znaˇci: Gledaj, o ˇcovjeˇce, ja, samo ja sam onaj koji
oduzimam grijehe i spasava. I sada imaj mir, veli Gospod.”
Nastavio je objašnjavaju´ci da se prava vjera otkriva u svetom ži-
votu. “Pošto nas je Gospod spasio, neka naša djela budu po njegovoj
volji. Jesi li bogat? neka tvoje bogatstvo služi na korist siromašnima.
Jesi li siromašan? Neka tvoja služba bude korisna bogatima. Ako je
[127]
tvoj posao koristan samo* tebi, onda je služba koju misliš da ˇciniš
Bogu lažna.
Ljudi su slušali kao bez daha. Kruh života lomljen je dušama
koje su umirale od gladi. Krist je bio uzdignut pred njima iznad
papa, legata, careva i kraljeva. Luter nije ništa spomenuo o svom
opasnom položaju. Nije htioi da na sebe privlaˇci pažju i izaziva
saosje´canje. Gledaju´ci na Krista, zaboravio je na sebe. On se sakrio
iza Muˇcenika sa Golgote, nastoje´ci jedino da predstavi Krista kao
iskupitelja grešnika.
