Luter se odvaja od Rima
107
Augustin i ja smo husisti, ni ne znaju´ci to!” “Bog ´ce sigurno kazniti
svijet zato što mu je istina bila otkrivena prije jednog vijeka, ali ju
je on spalio.
U jednom spisu upu´cenom caru i njemaˇckom plemstvu, Luter
je pisao o papi: “Strašno je gledati onoga koji se smatra Kristovim
namjesnikom gdje živi u ve´cem raskošu nego sam car. Da li je time
sliˇcan siromašnom Isusu ili poniznom Petru? On je, govore, neki
gospodar svijeta! Ali Krist, ˇcijim se namjesnikom on smatra, rekao
je: “Moje carstvo nije od ovoga svijeta.” “Može li vlast namjesnika
biti ve´ca od njegovog Gospodara?
O univerzitetima Luter je pisao: “Bojim se da ´ce univerziteti
postati široka vrata pakla ako se tamo marljivo ne bude objašnjavalo
Sveto pismo i usa ¯divalo u srca mladih. Nikome ne savjetujem da
[118]
šalje svoje dijete onamo gdje Sveto pismo nije mjerilo života. Svaka
ustanova u kojoj se stalno ne pro-uˇcava Božja rijeˇc, izopaˇcit ´ce se.”
Ovaj spis se munjevitom brzinom raširio po cijeloj Njemaˇckoj i
uˇcinio je veliki utisak na narod. Cio se narod ustalasao, i mnogi su
poˇceli da se skupljaju pod zastavom reformacije. Gore´ci od želje za
osvetom, Luterovi neprijatelji su podstrekavali papu da preduzme
protiv njega odluˇcne mjere. Odluˇceno je da se njegovo uˇcenje odmah
osudi. Luteru i njegovim pristalicama dato je šezdeset dana da se
odreknu; u protivnom sluˇcaju bit ´ce iskljuˇceni iz crkve.
To je bio strašan trenutak za reformaciju. Vjekovima su rimske
osude o iskljuˇcenjima bile užas za mnoge mo´cne vladare; one su
bacale u nesre´cu i oˇcajanje velika carstva. Na one koji su bili njihove
žrtve gledalo se sa užasom. Sa; njima se postupalo kao sa onima
koji su stavljeni izvan zakona, izbjegavao se svaki dodir sa njima,
bili su progonjeni do istrebljenja. Luter je dobro vidio buru koja se
spremala d!a ga uništi, ali on je bio postojan, pun pouzdanja da ´ce
Isus biti njegov pomo´cnik i zaštitnik. Sa tom vjerom i hrabroš´cu
muˇcenika, on je pisao: “Šta ´ce biti, ne znam, niti želim da znam...
Neka udarac padne gdje ho´ce, ja se ne plašim. Nijedan list ne pada
sa drveta bez volje našeg Oca; koliko više se on brine o nama! Lako
je umrijeti za Božju rijeˇc, kad je Rijeˇc koja je postala tijelo, umrla
za nas. Ako umremo s njime, s njime ´cemo i živjeti; kad prodemo
kroz ono što je On prošao prije nas, bit ´cemo tamo gdje je i On, i
živjet ´cemo zauvijek s njime.
