106
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
poštovalaca i nije primao toliko darova kao prije, ali mjesto toga
pojavili su se drugi ljudi, koji su sada dolazili u Vitenberg ne kao
hodoˇcasnici, da obožavaju relikvije, nego kao studenti, da ispune
univerzitetske dvorane. Luterovi spisi su svuda probudili novo inte-
resovanje za Sveto pismo, i ne samo iz Njemaˇcke nego i iz drugih
zemalja sticali su se studenti na Vitenberški univerzitet. Mladi´ci,
ugledavši prvi put Vitenberg, “podizali su ruke k nebu i hvalili Boga
što je uˇcinio da svjetlost svijetli iz toga grada kao sa Siona, u staro
doba, i da se odatle raširi do najudaljenijih zemalja.
Luter je do sada samo djelimiˇcno napustio zablude Rima. Ali
kada je upore ¯divao Sveto pismo sa papinim odlukama i naredbama,
bio je zaprepaš´cen. “ ˇCitam papske dekretalije”, pisao je Spalatinu,”
i kažem ti da ne znam da li je papa sam antikrist ili njegov poslanik,
[117]
toliko je Krist u tim dekretalijama lažno prikazan i ˇcak razapet”
Ipak, Luter je u to vrijeme još bio odan sin rimske crkve, i nije
pomišljao da ´ce se ikada od nje odvojiti.
Reformatorovi spisi i njegova nauka proširili su se po cijelom
krš´canskom svijetu. Djelo je doprlo u Švicarsku i Nizozemsku.
Pojedini primjerci Luterovih spisa prokrˇcili su sebi put u Francusku
i Španiju. U Engleskoj je njegovo uˇcenje bilo primljeno kao rijeˇc
života. Istina je prodrla u Belgiju i u Italiju. Tisu´ce njih su s,e
probudili iz svog duhovnog mrtvila u život radosti, koji nam pružaju
nada i vjera.
Rim se sve više ljutio zbog Luterovih napada, a neki od njegovih
fanatiˇckih protivnika, ˇcak i neki profesori katoliˇckih univerziteta,
izjavili su da onaj koji bi ubio tog buntovnog monaha ne bi time
zgriješio. Jednoga dana približio se reformatoru neki stranac sa
sakrivenim pištoljem ispod ogrtaˇca i upitao ga zašto se svuda kre´ce
sam. Luter je odgovorio: “Ja sam u Božjoj ruci. On je moja snaga
i štit. Što mi može ˇcovjek?” Na ove rijeˇci stranac je poblijedio i
pobjegao od njega kao od prisutnosti kakvog nebeskog bi´ca.
Rim je želio da uništi Lutera, ali Bog je bio: njegova odbrana.
Njegova nauka se svuda slušala: u kolibama i samostanima, u dvo-
rovima plemi´ca, na univerzitetima i u carskim palatama. Na svim
stranama ustajali su plemeniti ljudi da podupru njegove napore.
Otprilike u to vrijeme pronašao je Luter, ˇcitaju´ci Husova djela,
da je ˇceški reformator uˇcio veliku istinu o opravdani u vjerom, koju
je on sam isticao i propovijedao. “Svi mi”, uzviknuo je on, “Pavao,
