86
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Jeronim nije dozvolio da ga smete ova buka, ve´c je nastavio:
“
Šta! Mislite li da se ja bojim smrti? Vi ste me godinu dana držali u
lancima, u jednoj odvratnoj tamnici, strašnijoj od same smrti: vi ste
se prema meni ponašali okrutnije nego što bi to uˇcinio neki Turˇcin,
Jevrejin ili neznabožac, i moje živo meso istrunulo je na mojim
kostima. Ali ja se ne tužim„ jer jadikovanje ne dolikuje ˇcovjeku
od srca i hrabrosti; ja se samo ˇcudim tako velikoj okrutnosti prema
jednom krš´caninu.
Negodovanje je ponovo zaglušilo njegov glas, i Jeronima su
odveli u tamnicu. Ali na saboru je bilo ljudi na koje su ove rijeˇci
[95]
uˇcinile dubok utisak, i koji su htjeli da spasu njegov život. Crkveni
velikodostojnici došli su u tamnicu da ga nagovore da se pokori
saboru. Obe´cavali su mu najslavniju budu´cnost kao nagradu ako se
odrekne svoga uˇcenja i protivljenja Rimu i odobri odluku donijetu
protiv Jana Husa. Ali, kao i njegov Uˇcitelj, kome je bilo ponu ¯deno
sve blago ovoga svijeta„ i on je ostao nepokolebljiv, te je rekao:
“
Odre´ci ´cu se ako mi Svetim pismom dokažete da sam u zabludi.”
Jedan od njegovih kušaˇca je uzviknuo na to: “Sveto pismo! Zar
treba da se sve prosu ¯duje prema njemu? Tko može razu-mjeti Sveto
pismo ako ga crkva ne objasni?”
“
Šta ˇcujem? Zar se predanjima ljudi treba više vjerovati nego
evan ¯delju našeg Spasitelja!?”, odvratio je Jeronim. “Pavao nije sa-
vjetovao one kojima je pisao da slušaju ljudska predanja, ve´c je
rekao: “Istražujte pisma.”
“
Jeretiˇce!” uzviknuo je jedan od prisutnih, bacivši na nj gnjevan
pogled, “kajem se što sam te tako dugo štitio ovdje. Vidim da je
¯davo u tvome srcu.
Jeronim je osu ¯den na smrt i odveden na isto mjesto gdje je Hus
žrtvovao svoj život. Pošao je pjevaju´ci, a njegovo lio9 sijalo je od
radosti i spokojstva. Njegov pogled bio je uprt na Krista, i za njega
je smrt izgubila svoj užas. Kada je krvnik došao iza njega da zapali
vatru lomaˇce, muˇcenik je uzviknuo: “Do ¯di slobodno naprijed; zapali
je ispred mene! Da sam se bojao, ne bih sada bio ovdje.”
Posljednje rijeˇci, koje je izgovorio kada ga je plamen obavio,
bile su rijeˇci molitve: “Gospode, svemogu´ci Oˇce, budi mi milostiv i
oprosti grijehe moje, jer ti znaš da sam uvijek volio tvoju istinu.
Njegov glas je umuknuo, ali su njegove usne još uvijek šaputale
molitvu. Kada je oganj dovršio svoie djelo, sakupljen je pepeo mu-
