Hus i Jeronim
75
su im vlasti naredile da ušute; ali kako nisu htjeli da prekinu svoj
rad, nastavili su ga na drugi naˇcin. Pošto su bili ne samo propo-
vjednici nego i dobri umjetnici, koristili su se svojim talentom. Na
jednom zidu, pristupaˇcnom narodu, nacrtali su dvije slike. Jedna je
prikazivala kako Isus ulazi u Jeruzalem, “krotak, sjede´ci na maga-
retu” (Matej 21, 5.), pra´cen svojim uˇcenicima, odjeven u istrošeno
putniˇckoˆ odijelo i bosih nogu. Druga slika prikazivala je papsku
procesiju; papa obuˇcen u svoje najbogatije haljine, s trostrukom
krunom na glavi, jaše na veliˇcanstveno oki´cenom konju, pred kojim
idu trubaˇci, a prate ga kardinali i biskupi u raskošnim haljinama.
To je bila propovijed koja je na sebe svratila pažnju svih slojeva
naroda. Gomile su se skupljale pred ovim slikama ˇciju je pouku
svatko razumio. Mnogi su bili duboko dirnuti suprotnoš´cu izme ¯du
blagosti i poniznosti velikog Uˇcitelja i oholosti pa ne, takozvanog
njegovog sluge. U Pragu je zavladalo veliko uzbu ¯denje, i poslije
kratkog vremena stranci su došli do uvjerenja da je u interesu njihove
sigurnosti da otputuju. Ali nauka koju su oni uˇcili nije pala u zaborav.
Njihove slike uˇcinile su dubok utisak na Husa i podstakle ga na
[82]
pažljivo prouˇcavanja Svetog pisma i Viklif ovih spisa. Iako još nije
bio spreman da prihvati sve reforme koje je Viklif zastupao, ipak
je jasnije vidio pravi karakter papstva i sa ve´com revnoš´cu korio je
gordost, taštinu i pokvarenost sve´censtva.
Iz ˇCeške se svjetlost proširila u Njemaˇcku. Zbog nemira na
praškom univerzitetu, stotine njemaˇckih studenata je napustilo Prag.
Mnogi od njih su primili od Husa svoje prvo znanje o Bibliji, i
vrativši se u svoju domovinu, širili su ondje evan ¯delje.
Vijest o doga ¯dajima u Pragu doprla je u Rim, i uskoro je Hus
bio pozvan da iza ¯de pred papu. Odazvati se ovom pozivu znaˇcilo bi
izložiti se sigurnoj smrti. ˇCeški kralj i kraljica, univerzitet, ˇclanovi
plemstva i državni funkcioneri uputili su molbu papi da se Husu
dozvoli da ostane u Pragu i da odgovori Rimu preko jednog izaslans-
tva. Umjesto da ovoj molbi udovolji, papa je Husa osudio, a grad’
Prag stavio pod prokletstvo.
Ova osuda izazvala je u ono vrijeme veliko uzbu ¯denje. Ceremo-
nije koje su pratile izricanje te osude bile su takve da su izazvale užas
naroda koji je u papi gledao Božjeg namjesnika, koji ima kljuˇceve
neba i pakla, i koji ima vlast da izreˇce kako svjetovne tako i duhovne
kazne. Vjerovalo se da su nebeska vrata zatvorena cijelom kraju koji
