52
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
U školama gdje su odlazili nisu smjeli ni sa kime biti povjerljivi.
Njihova su odijela bila tako skrojena da su u njima mogli sakriti svoje
najve´ce blago — dragocjene rukopise Svetoga pisma. Ove rukopise,
plod višemjeseˇcnog i višegodišnjeg truda, nosili su sa sobom, i gdje
god im je to bilo mogu´ce, paze´ci da ne izazovu sumnju, oprezno su
stavljali dio ovih rukopisa u ruke onima ˇcija su im srca izgledala
otvorena za pri-manje istine. Još od majˇcinog krila se valdenžanska
omladina odgajala sa ovim pogledom na svoj životni zadatak. Oni
su razumjeli svoje djelo i vjerno su ga izvršavali. U ovim nauˇcnim
centrima mnogi su se obratili pravoj vjeri, i ˇcesto su njihova naˇcela
prožimala cijelu školu. Papske vo ¯de nisu mogle u´ci u trag ovoj
takozvanoj jeresi, iako su vršili najstrožu istragu.
Kristov duh je misionarski duh. Prva težnja preporo ¯denog srca
je da i druge dovede Spasitelju. Ovaj duh imali su valdenžani. Oni
su osje´cali da Gospod oˇcekuje od njih nešto više negoli da samo
saˇcuvaju ˇcistu istinu u svojoj crkvi. Na njima je poˇcivala ozbiljna
odgovornost da svjetlost istine zasija i me ¯du onima koji su bili u
tami. Mo´cnom silom Božje Rijeˇci nastojali su da raskinu lance koje
je Rim svima nametnuo. Valdenžanski propovjednici spremali su se
za misionarsku službu. Svaki koji je namjeravao da stupi u propo-
vjedniˇcku službu morao je najprije da stekne iskustvo kao evan ¯delist.
Svaki je morao da služi tri godine u nekom misionarskom polju prije
nego što je mogao da primi službu u nekoj crkvi u domovini. Ova
služba, koja je ve´c u samom poˇcetku zahtijevala samoodricanje i žr-
tve, bila je podesna priprema za propovjedniˇcki poziv u onim teškim
vremenima iskušenja. Mladi´ci koji su se posvetili ovoj svetoj službi,
nisu imali pred sobom izgled na zemaljsko blago i ˇcast, ve´c život
[59]
rada i opasnosti a možda i muˇceniˇcku smrt. Misionari .su odlazili
dva po dva, kao što je Isus slao svoje uˇcenike. Sa svakim mladim
obiˇcno je išao jedan stariji i iskusniji pratilac, koji je služio kao vo ¯da
mla ¯demu, koji je bio odgovoran za njegov odgoj i kome se mla ¯di
morao pokoravati. Ovi suradnici nisu uvijek bili zajedno, ali su se
ˇcesto sastajali na molitvu i savjetovanje, i tako su se me ¯dusobno
jaˇcali u vjeri.
Otkriti cilj svoje misije znaˇcilo bi prouzrokovati vlastiti poraz.
Stoga su oni pažljivo prikrivali svoj pravi zadatak. Svaki propo-
vjednik je znao neki zanat i imao neko zanimanje; ovi misionari su
obavljali svoj rad pod plaštem nekog svjetskog poziva. Obiˇcno su
