Borba je završena
519
svoga izmuˇcenog naroda; osje´caju silu njegovih rijeˇci: “Kad uˇciniste
jednome od ove moje najmanje bra´ce, meni uˇciniste.” Matej 25, 40.
Svi grešnici svijeta stoje na sudu Božjem okrivljeni za najvišu
izdaju protiv vladavine neba. Nemaju nikoga da ih brani; oni su bez
opravdanja, i nad njima se izriˇce osuda vjeˇcne smrti.
Sada je svima jasno da plata za grijeh nije željena nezavisnost
i vjeˇcni život, nego robovanje, propast i smrt. Grešnici uvi ¯daju šta
su izgubili svojim životom pobune. Oni su prezreli nenadmašivu
i vjeˇcnu vrijednost slave kada im je bila ponu ¯dena; a kako bi je
sada željeli! “Sve ovo”, uzvikuje grešnik, “mogao sam da imam;
ali sam sve odbacio. O, strašne li zalu ¯delosti! Dao sam mir, sre´cu i
slavu u zamjenu za nesre´cu, sramotu i oˇcajanje.” Svi uvi ¯daju da je
njihovo iskljuˇcenje sa neba pravedno. Svojim životom oni su izjavili:
“
Ne´cemo da nad nama vlada ovaj Isus!”
Kao izvan sebe, grešnici posmatraju krunisanje Božjeg Sina.
Vide u njegovim rukama ploˇce božanskog zakona, zapovijesti koje
su prezirali i prestupali. Gledaju izlive radosnog ˇcu ¯denja, ushi´cenja
i hvalospjeve spasenih; i dok zvuci melodije dopiru do ogromnog
mnoštva koje je izvan grada, svi jednoglasno uzvikuju: “Velika
su i divna tvoja djela, Gospode Bože Svedržitelj u; pravedni su i
istiniti putevi tvoji, Care svetih!” (Otkrivenje 15, 3) i, padaju´ci niˇcice,
klanjaju se Knezu života.
Sotona izgleda kao da je zanijemio dok posmatra slavu i ve-
liˇcanstvo Krista. On koji je nekada bio an ¯deo zaklanjaˇc sje´ca se
odakle je pao. Sjajni serafim, “sin zore”, kako se promijenio, kako
se pokvario! On je zauvijek iskljuˇcen iz nebeskog savjeta gdje je
nekada bio poštovan. Sada vidi drugoga gdje stoji blizu Oca zak-
lanjaju´ci njegovu slavu. Gleda kako ruka jednoga an ¯dela uzvišene
pojave i veliˇcanstvenog izgleda polaže krunu na Kristovu glavu, i
zna da je on mogao da vrši visoku službu ovog an ¯dela.
[543]
On se podsje´ca na domovinu svoje nezavisnosti i ˇcistote, mira i
zadovoljstva, što je sve imao dok nije poˇceo da mrmlja, protiv Boga
i zavidi Kristu. Njegove optužbe, njegova pobuna L prijevare da bi
zadobio saosje´canje i podršku an ¯dela, njegova uporna tvrdoglavost
da išta uˇcini da popravi svoju grešku kada je Bog htio da mu oprosti,
—
sve to živo izlazi pred njega. On gleda unatrag svoj rad me ¯du
ljudima i njegove posljedice: neprijateljstvo ˇcovjeka prema svome
bližnjemu, strašno uništavanje života, uzdizanje i propadanje car-
