518
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ismijavaju, ruže, zlostavljaju i napokon na smrt osu ¯duju, — sve je to
živo prikazano kao na platnu.
I sada se pred mnoštvom koje drhti prikazuje posljednji doga ¯daj:
Muˇcenik klecaju´ci, pun strpljenja, koraˇca stazom na Golgotu; Knez
neba visi na križu; oholi sve´cenici i zlurada rulja rugaju se njego-
voj samrtnoj borbi; natprirodna tama; zemljotres, odvaljene stijene
i otvoreni grobovi oznaˇcavaju trenutak kada je Iskupitelj svijeta
izdahnuo.
Strašni prizori pojavljuju se upravo onako kako su se odigrali.
Sotona, njegovi an ¯deli i njegovi podanici nemaju sile da se okrenu
da ne bi posmatrali sliku vlastitog djela. Svako od prisutnih sje´ca
se onoga šta je uˇcinio. Herod, koji je naredio da se pobiju nevina
betlehemska djeca da bi tako ubio izraelskog cara; podla Herodijada,
na ˇcijoj grešnoj duši je mrlja zbog krvi Ivana Krstitelja; malodušni
Pilat, bijedni rob okolnosti, vojnici koji se rugaju; sve´cenici, sta-
rješine i podivljala masa koja viˇce: “Krv njegova na nas i na našu
djecu!” — svi sada vide strahotu svoje krivice. Uzalud nastoje da
se sakriju pred božanskim veliˇcanstvom njegovog lica koje sija kao
sunce, dok otkupljeni stavljaju svoje krune pred Spasiteljeve noge i
kliˇcu: “On je umro za mene!”
Me ¯du iskupljenima se nalaze i Kristovi apostoli: hrabri Pavao,
revni Petar, omiljeni i ljubazni Ivan i njihova vjerna bra´ca, i s njima
veliki broj muˇcenika, dok se izvan zidova nalaze oni koji su ih pro-
gonili, stavljali u tamnice i ubijali. Tu je Neron, ˇcudovište okrutnosti
i zloˇcina, koji sada posmatra radost i uzvišen je onih koje je nekada
muˇcio i u ˇcijim je najtežim mukama nalazio sotonsko zadovoljstvo.
Tu je njegova majka, da se osvje-doˇci u posljedice svoga vlastitog
grijeha; da vidi zao otisak karaktera koji je prenijela na svoga sina
i plod strasti koje je svojim utjecajem i primjerom podstrekavala i
razvijala u njemu — zloˇcinstva od kojih se svijet grozio.
Tu su papski sve´cenici i crkveni velikodostojnici, koji su tvr-
dili da su Kristovi poslanici, a upotrebljavali su sprave za muˇcenje,
[542]
tamnice i lomaˇce da bi vladali savješ´cu Božjeg naroda. Tu su ohole
pape, koji su se uzdizali iznad Boga i usudili se da izmijene za-
kon Svevišnjega. Ovi takozvani crkveni oci mora da polože raˇcun
Bogu što bi oni rado htjeli da izbjegnu. Suviše kasno uvi ¯daju da
Svemogu´ci revnuje za svoj zakon i da ne´ce nikoga da oslobodi kri-
vice. Sada uvi ¯daju da Krist izjednaˇcuje svoje interese sa interesima
