Page 498 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

494
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja.” Ivan 17, 24. I
opet se ˇcuje zvuˇcan, pobjedonosan glas, koji govori: “Evo ih! dolaze!
sveti, nevini i ˇcisti. Oni su održali rijeˇc moga trpljenja; oni ´ce živjeti
me ¯du an ¯delima”, a blijede drhtave usne onih koji su se ˇcvrsto držali
svoje vjere izgovaraju uzvik pobjede.
Upravo je pono´c kada Bog otkriva svoju mo´c da oslobodi svoj
narod. Sunce se pojavljuje u svom punom sjaju. Znaci i ˇcudesa
redaju se brzo jedno za drugim. Grešnici gledaju sa strahom i za-
prepaštenjem na ove prizore, dok pravednici sa sveˇcanom radoš´cu
posmatraju znake svoga oslobo ¯denja. U prirodi izgleda kao da je
sve izvan svoga reda. Rijeke prestaju da teku. Mraˇcni, teški oblaci
penju se i sudaraju. Usred gnjevnog neba vidi se jedno mjesto neopi-
sive slave, odakle dolazi Božji glas kao glas mnogih voda, govore´ci:
Svrši se!” Otkrivenje 16, 17.
Ovaj glas potresa nebesa i zemlju. Doga ¯da se strašan zemljotres,
kakav “nikad ne bi otkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako
veliko”. (Otkrivenje 16, 17. 18.) Izgleda kao da se nebo otvorilo i
zatvorilo. Slava sa Božjeg prijestola ˇcini se da odsijeva kao munja.
Gore se tresu kao trska na vjetru, a odva-ljene stijene padaju na sve
strane. ˇCuje se tutnjava bure koja dolazi. More udara pomamno. ˇCuje
se urlanje oluje kao glas demona kada kre´cu na uništavanje. Cijela
zemlja se diže i nadima kao morski valovi. Njena površina puca.
Izgleda da njeni temelji popuštaju. Planinski lanci tonu. Nastanjeni
otoci išˇcezavaju. Morske luke koje su po zlu postale kao Sodoma
nestaju u razbješnjelim valovima. Babilon veliki spomenu se pred
Bogom “da mu da ˇcašu vina ljutoga gnjeva svojega”. (Otkrivenje
16, 19. 20.)
Strašan grad, “veliki kao glava”, dovršava ovo razaranje.
(
Stih 20). Najponosniji gradovi na zemlji postaju gomila ruševina.
Raskošne palate, na koje su velikani ovoga svijeta rasipali svoja
bogatstva da se proslave, raspadaju se pred njihovim oˇcima. Zidovi
tamnica se ruše, a Božji narod, koji [je zbog svoje vjere bio tamo
zatvoren, oslobo ¯den je.
[518]
Grobovi se otvaraju, i “mnogi od onih koji spavaju u prahu
zemaljskom ustaju, jedni za život vjeˇcni, a drugi na sramotu i prijekor
vjeˇcni”. (Danijel 12, 2.) Svi koji su umrli sa vjerom u tre´cu an ¯deosku
vijest izlaze proslavljeni iz svojih grobova, da ˇcuju zavjet Božjeg
mira, zajedno sa onima koji drže njegov zakon. A i oni “koji ga
probodoše” (Otkrivenje 1, 7), kao i oni koji su se rugali Kristovim