Page 497 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

Poglavlje 40.—Božji narod oslobo ¯den
Kada zaštita ljudskih zakona bude uskra´cena onima koji poštuju
Božje zapovijesti, pojavit ´ce se istovremeno u raznim zemljama
pokret za njihovo uništenje. Kada se vrijeme oznaˇceno u naredbi
bude približilo, ljudi ´ce se zavjeriti da istrijebe omraženu sektu.
Odluˇcit ´ce da preko no´ci izvrše odluˇcni napad, koji ´ce zauvijek
ušutkati glas neslaganja i prijekora.
Božji narod — neki u tamniˇckim ´celijama, a drugi sakriveni u
usamljenim skloništima po šumama i gorama — još uvijek vapi za
Božjom zaštitom, dok se svuda grupe oružanih ljudi, podstrekavane
od ˇceta zlih an ¯dela, pripremaju za smrtonosno djelo. I upravo sada,
u ˇcasu krajnje opasnosti, umiješat ´ce se Bog Izraelov da izbavi svoje
izabrane. Gospod je rekao: “Pjevat ´cete kao no´cu uoˇci praznika,
i veselit ´cete se od srca kao onaj koji ide... na goru Gospodnju, k
stijeni Izraelovoj. I Gospod ´ce pustiti da se ˇcuje slava glasa njegova,
i pokazat ´ce kako maše rukom svojom s ljutim gnjevom i plamenom
ognjenim koji proždire, s raspom i sa silnijem daždom i s gradom.”
Izaija 30, 29. 30.
Sa usklicima pobjede, sa ruganjem i proklinjanjem polaze ˇcete
zlikovaca da se bace na svoj plijen; ali, gle, na zemlju pada gusti
mrak, tamniji od najtamnije no´ci. Tada se preko cijelog neba pojav-
ljuje duga, odsjajuju´ci slavom sa Božjeg prijestola, i kao da okružuje
svaku grupu onih koji se mole. Razbješnjele gomile odjednom se
zaustavljaju. Njihovi podrugljivi uzvici umukoše. Oni zaboravljaju
na svoje žrtve. Sa strašnim predosje´cajem gledaju u simbol Božjega
zavjeta i žele da se što prije uklone od njegovog silnog sjaja.
Božji narod ˇcuje jasan, zvuˇcan glas, koji kaže: “Pogledajte!”
Podigavši oˇci prema nebu, oni vide dugu obe´canja. Crni, prijete´ci
oblaci, koji su prekrivali nebeski svod rastavljaju se i kao nekada
[517]
Stjepan, oni gledaju netremice u nebo i vide Božju slavu i Sina
ˇcovjeˇcjega gdje sjedi na svome prijestolu. Na njegovoj Božanskoj
pojavi primje´cuju tragove njegovog poniženja, a sa njegovih usana
ˇcuju molbu koju upu´cuje svome Ocu pred svetim an ¯delima: “Ho´cu
493