Vrijeme velike nevolje
487
nepravde i grijehe”. Ipak on ne ostavlja krivca bez kazne. “Gospod
je spor na gnjev i velike je mo´ci; ali nikako ne pravda krivca.”
2.
Mojsijeva 34, 6. 7; Nahum 1, 3. Sa strašnom pravednoš´cu ´ce
odbraniti autoritet svog pogaženog zakona. Stroga kazna koja ˇceka
prijestupnike vidi se iz Gospodnjeg oklijevanja da izvrši sud. Narod
sa kojim je imao toliko strpljenja, i kojega ne´ce udariti dok on ne
bude navršio mjeru nepravde pred Bogom, napokon ´ce morati ispiti
ˇcašu gnjeva, nepomiješanog sa miloš´cu.
Kada Krist bude završio svoju posredniˇcku službu u svetinji,
izlit ´ce se nepomiješani gnjev na one koji se klanjaju zvijeri i slici
njenoj i koji su primili njen žig. (Otkrivenje 14, 9. 10.) Zla koja
su se izlila na Misir, kada je Bog namjeravao da oslobodi Izrael,
sliˇcna su po karakteru onim strašnijim i ve´cim kaznama koje ´ce
sna´ci svijet upravo pred konaˇcno oslobo ¯denje Božjeg naroda. Pisac
Otkrivenja veli, opisuju´ci ove strašne kazne: “I postaše rane zle
i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju slici
njezinoj.” More je postalo kao “krv od mrtvaca, i svaka duša živa
umrije u moru ...” Rijeke i izvori vodeni “postadoše krv”. Ma kako
da su strašni ovi sudovi, ipak je Božja pravda potpuno opravdana.
Božji an ¯deo kaže: “Pravedan si, Gospode, .. . što si ovo sudio; jer
proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili.”
Otkrivenje 16, 2—6. Osu ¯duju´ci Božji narod na smrt, navukli su na
sebe krivicu za njihovu krv, kao da su je prolili svojim rukama. Na
isti naˇcin Krist je proglasio Jevreje svoga vremena krivima za svu
krv svetih, koja je prolivena od Abelovih dana, jer oni su imali isti
duh kao i te ubice proroka i htjeli su da izvrše isto djelo.
U kazni koja slijedi, suncu ´ce biti data sila “da žeže ljude og-
njem. I opališe se ljudi od velike vru´cine”. Otkrivenje 16, 8. 9. Evo
kako proroci opisuju stanje zemlje u to strašno vrijeme: “Opustje
polje, tuži zemlja, jer je potrveno žito.” “Sva drveta poljska posah-
nuše, jer nesta radosti izme ¯du sinova ljudskih.” “Sjeme istruhnu pod
grudama svojim, puste su žitnice.” “Kako uzdiše stoka, kako su se
[511]
smela goveda, jer nemaju paše ... Usahnuše potoci vodeni, i oganj
sažeže paše u pustinji.” “I pjesme ´ce crkvene biti ridanje u onaj dan,
govori Gospod, bit ´ce mnoštvo mrtvih tjelesa, koja ´ce se svuda šute´ci
pobacati.” Joel 1, 10-12. 17-20; Amos 8, 3.
Ova zla ne´ce biti sveop´ca, jer bi inaˇce svi zemaljski stanovnici
bili istrijebljeni. Ipak, ona ´ce biti najstrašniji biˇc koji je ikada bio
