Page 490 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

486
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
i svih staleža, veliki i mali, bogati i siromašni, crni i bijeli bit ´ce
baˇceni u najnepravednije i najokrutnije ropstvo. Božji ljubimci ´ce
provoditi teške dane, vezani u lance, u zatvoru, osu ¯deni na smrt,
a neki u mraˇcnim i odvratnim ´celijama, prividno prepušteni smrti
od gladi. Nijedno uho ne´ce htjeti da ˇcuje njihove vapaje, nijedna
ljudska ruka ne´ce biti spremna da im pomogne.
Ho´ce li Bog zaboraviti svoj narod u ovome ˇcasu iskušenja?
Da li je zaboravio vjernoga Noja kada je pretpotopni svijet bio
poho ¯den kaznama? Da li je zaboravio Lota kada je oganj pao s neba
da spali gradove u ravnici? Da li je zaboravio Josipa, okruženog
neznabošcima u Egiptu? Da li je zaboravio Iliju kada mu je Jezabela
zaprijetila sudbinom Balovih proroka? Je li zaboravio na Jeremiju
u mraˇcnoj i strašnoj jami? Je li zaboravio na tri hrabra mladi´ca u
ognjenoj pe´ci? Ili na Danijela u lavovskoj jami?
Ali Sion reˇce: Ostavi me Gospod, i zaboravi me Gospod. Može
li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na ˇcedo utrobe svoje?
A da bi ga i zaboravila, ja ne´cu zaboraviti tebe. Gle, na dlanovima
sam te izrezao.” Izaija 49, 14—16. Gospod nad vojskama je rekao:
Jer tko tiˇce u vas, tiˇce u zjenicu oka njegova.” Zaharija 2, 8.
Iako ih neprijatelji mogu baciti u tamnice, zidovi tamnice, ipak,
ne mogu prekinuti vezu izme ¯du njihovih duša i Krista. Jedan koji
poznaje svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svim njihovim
iskušenjima, viši je od svih zemaljskih sila; i an ¯deli ´ce ih posjetiti
u njihovim usamljenim ´celijama i donijet ´ce im nebesku svjetlost
i mir. Zatvor ´ce biti kao palata jer tu ´ce boraviti oni koji su bogati
vjerom, i mraˇcni zidovi ´ce biti osvijetljeni nebeskom svjetloš´cu kao
tada kad su se Pavao i Sila molili i pjevali pjesme hvale usred no´ci u
tamnici u Filibi.
Božji sudovi ´ce pohoditi one koji budu pokušavali da tlaˇce i
unište njegov narod. Božje veliko trpljenje prema zlima osmjelilo
je ljude da ˇcine zlo, ali njihova kazna, iako tako dugo odga ¯dana,
ne´ce zato biti manje sigurna i strašna. “Jer ´ce Gospod us- tati kao
[510]
na gori Ferazimu, razgnjevit ´ce se kao u dolu Gabaonskom, da uˇcini
djelo svoje, neobiˇcno djelo svoje, da svrši posao svoj, neobiˇcan
posao svoj.” Izaija 28, 21. Našem milostivom Bogu je kažnjavanje
nešto tu ¯de. “Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo
da umre bezbožnik.” Ezehijel 33, 11. Gospod je “milostiv, žalostiv,
spor na gnjev i obilan milosr ¯dem i istinom. On prašta “bezakonje i