482
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Jakovljev sluˇcaj je tako ¯der dokaz da Bog ne´ce odbaciti one koji
su bili prevareni, iskušani i navedeni na grijeh, ali su se obratili
Bogu sa iskrenim kajanjem. Dok sotona pokušava da uništi ove
ljude, Bog šalje svoje an ¯dele da ih tješe i zaštite u vrijeme opasnosti.
Sotonini napadi su oštri i odluˇcni, i njegove obmane strašne, ali oko
Gospodnje bdi nad njegovim narodom, i njegove uši slušaju njihovu
viku. Njihova nevolja je velika; plamen ognjenih pe´ci izgleda da ´ce
ih progutati; ali Bog ´ce ih provesti kroz oganj, kao što se skupocjeno
zlato ˇcisti u vatri. Božja ljubav prema njegovoj djeci za vrijeme
njihovog najtežeg kušanja je isto tako snažna i nježna kao i u dane
njihovog najve´ceg blagostanja, ali je njih radi potrebno da pro ¯du
kroz ognjenu pe´c. Sve što je zemaljsko u njima mora izgorjeti, da bi
mogli potpuno odsjajivati Kristov lik.
Vrijeme nevolje i straha koje je pred nama iziskivat ´ce vjeru
koja može da podnosi muke, odricanja i glad — vjeru koja se ne´ce
pokolebati iako ´ce biti teško iskušana. Vrijeme milosti daje se svima
da bi se prepremili za ono vrijeme. Jakov je pobijedio jer je bio
istrajan i odluˇcan. Njegova pobjeda je dokaz sile istrajne molitve.
Svi koji se oslanjaju na Božja obe´canja kao što se on oslanjao, i
koji su ozbiljni i istrajni kao što je on bio, imat ´ce uspjeha kao
što je on imao. Onaj koji nije voljan da se odrekne samoga sebe,
da se ponizi pred Bogom i da se dugo i ozbiljno moli za njegov
blagoslov, ne´ce ga primiti. Boriti se sa Bogom — kako malo njih
znaju što je to! Kako je malo njih stajalo pred Bogom sa silnom
ˇcežnjom ulažu´ci do krajnosti sve snage svoga bi´ca. Kako se malo
njih sa nepokolebljivom vjerom držalo Božjih obe´canja kad su valovi
oˇcajanja, koje nijedan jezik ne može da opiše, navaljivali na onoga
koji se molio!
Oni koji sada imaju samo malo vjere nalaze se u najve´coj opas-
nosti da podlegnu sili sotonskih obmana i nasilja nad savješ´cu. Pa
ˇcak ako izdrže iskušenja, ipak ´ce u vrijeme velike nevolje trpjeti
duboku žalost i strah, jer nisu navikli da se pouzdaju u Boga. Lek-
cije vjere koje su zanemarili morat ´ce uˇciti pod strašnim pritiskom
obeshrabrenja.
[506]
Sada treba da se upoznamo sa Bogom i da okušamo njegova
obe´canja. An ¯deli zapisuju svaku ozbiljnu i iskrenu molitvu. Radije
treba da se odreknemo sebiˇcnih zadovoljstava, nego da zanemarimo
zajednicu sa Bogom. Najve´ce siromaštvo i samoodrica nje sa Njime
