Posljednja opomena
473
crkvene historije odlikuje se razvojem neke naroˇcite istine, koja je
odgovarala potrebama Božjeg naroda u ono vrijeme. Svaka nova
istina morala je sebi da krˇci put usprkos mržnji i protivljenju. Oni
koji su primili blagoslov njenom svjetloš´cu, morali su pro´ci kroz
iskušenja i nevolje. Uvijek kada je to potrebno, Bog daje narodu
naroˇcitu istinu. Tko se usu ¯duje da sprijeˇci njeno objavljivanje? On
zapovijeda svojim slugama da objave svijetu posljednji poziv milosti.
Oni mogu šutati samo po cijenu opasnosti za svoju vlastitu dušu.
Božji vjesnici ne smiju nikada da misle na posljedice. Oni moraju
da ispune svoju dužnost, a posljedice da prepuste Bogu.
Kad bude nastalo žeš´ce protivljenje, Božje sluge ´ce biti ponovo
zbunjene, jer ´ce im se ˇciniti da su oni izazvali ovu nevolju. Ali
savjest i Božja rijeˇc uvjerit ´ce ih da je njihov postupak bio ispravan;
a ako se iskušenja i dalje produže, bit ´ce ipak ojaˇcani da ih podnesu.
Borba ´ce biti odluˇcnija i oštrija, ali sa nevoljom ´ce rasti i njihova
vjera i hrabrost. Njihovo svjedoˇcanstvo ´ce biti: Mi se ne usu ¯dujemo
protiviti Božjoj rijeˇci niti dijeliti Božji zakon na jedan bitni dio, i na
drugi, beznaˇcajni, da bismo tako zadobili naklonost svijeta. Gospod
kome služimo može da nas oslobodi. Krist je nadvladao zemaljske
sile; pa zar da se plašimo jednoga ve´c pobije ¯denog svijeta?
Progonstvo u svojim raznim oblicima je odražaj jednog principa
koji ´ce postojati sve dok sotona bude postojao i dok krš´canstvo
bude imalo životnu snagu. Nijedan ˇcovjek ne može služiti Bogu a
da ne izazove protiv sebe otpor ˇceta tame. Zli an ¯deli jurišat ´ce na
njega uznemireni da on svojim utjecajem ne otme plijen iz njihovih
ruku. Zli ljudi, pokarani njegovim primjerom, udružit ´ce se sa zlim
an ¯delima samo zato da bi ga primamljivim iskušenjima odvojili od
Boga. Ako ovim sredstvima ne uspiju, tada ´ce upotrijebiti silu da
primoraju njegovu savjest.
Ali dok se Isus nalazi u svetinji kao ˇcovjekov posrednik, osje´cat
´ce se kod vladara i naroda utjecaj Svetoga Duha, koji zadržava gnjev.
Sveti Duh još uvijek utjeˇce u izvjesnoj mjeri na zemaljske zakone.
Da nema ovih zakona, stanje svijeta bi bilo mnogo gore nego što je
sada. Dok su mnogi vladari sotonina aktivna oru ¯da, Bog ima i svoja
oru ¯da me ¯du vo ¯dama naroda. Ne- prijatelj inspirira svoje sluge da
[497]
predlažu mjere koje ´ce mnogo smetati Božjem djelu; ali državnici
koji se boje Gospoda stoje pod utjecajem svetih an ¯dela, da se takvim
prijedlozima usprotive nepobitnim dokazima. Na ovaj naˇcin ´ce ne-
