472
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
sotone koji mrzi božanske propise, dogodit ´ce se ˇcudnovate stvari.
Srce može biti vrlo okrutno ako se od njega oduzme ljubav i strah
Božji.
ˇCim se bude približavala oluja, mnogi koji su vjerovali u tre´cu
an ¯deosku vijest, ali nisu bili posve´ceni poslušnoš´cu prema istini,
napustit ´ce svoje položaje i pre´ci ´ce u redove protivnika. Sjedinjuju´ci
se sa svijetom i uˇcestvuju´ci u njegovom duhu, poˇceli su da stvari
posmatraju gotovo u istoj svjetlosti, a kad bude došlo iskušenje, bit
´ce spremni da izaberu lakšu, popularniju stranu. Daroviti i rijeˇciti
ljudi, koji su se nekada radovali istini, upotrijebit ´ce svoje sile da
duše prevare i zavedu. Postat ´ce najve´ci neprijatelji svoje nekadašnje
bra´ce. Kad oni koji drže subotu budu dovedeni pred sudove da
odgovaraju zbog svoje vjere, ovi ´ce otpadnici biti najbolje sotonino
oružje da ih kleveta ju i optužuju, i da tako lažnim izvještajima i
sumnjiˇcenjima izazivaju gnjev vladara protiv njih.
U ovo vrijeme progonstva bit ´ce ispitana vjera Božjih slugu.
Oni ´ce vjerno objavljivati opomene, gledaju´ci jedino na Boga i
njegovu Rijeˇc. Božji Duh koji djeluje na njihova srca, nagnat ´ce ih
da govore. Podstreknuta svetom revnoš´cu i gonjeni silom Božjega
Duha, po´ci ´ce da izvrše odre ¯dene dužnosti, ne gledaju´ci na posljedice
objavljivanja narodu Rijeˇci koju im je Bog povjerio. Ne´ce misliti na
svoje zemaljske interese, niti ´ce pokušavati da saˇcuvaju svoj ugled ili
život. Ali kada na njih bude došla oluja protivljenja i poruge, neki ´ce
nadvladani strahom biti spremni da uz viknu: “Da smo znali kakve
´ce biti posljedice naših rijeˇci, mi bismo šutjeli.” Oni ´ce biti okruženi
teško´cama. Sotona ´ce jurišati na njih groznim iskušenjima. Djelo
koje su preduzeli izgledat ´ce da nadmašuje njihove sposobnosti da
ga izvrše. Prijetit ´ce im opasnost da budu uništeni. Oduševljenje
koje ih je krijepilo nestat ´ce. Vratiti se ne´ce mo´ci. Tada, svjesni
svoje nemo´ci, pribje´ci ´ce Svemogu´cemu traže´ci snage. Sje´cat ´ce se
da rijeˇci koje su govorili nisu bile njihove, nego Onoga koji im je
zapovjedio da objave opomenu. Bog je u njihova srca usadio istinu,
i oni nisu mogli a da je ne objave.
Ista iskušenja su preživjeli i Božji ljudi u prošlim vremenima.
Viklif, Luter, Tindal, Bakster i Veslej zahtijevali su da se sve nauke
[496]
moraju ispitati pomo´cu Biblije, i izjavili su da ´ce se odre´ci svega što
ona osu ¯duje. Protiv ovih ljudi bijesnilo je progonstvo neumoljivim
gnjevom, pa ipak nisu prestali da propovijedaju istinu. Svaki odsjek
