Page 467 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

Biblija naša zaštita
463
nikakvu pažnju na nju, a imaju bezuslovno povjerenje u rijeˇci svojih
sve´cenika. A da li su oni nepogrešivi? Kako možemo svoje duše da
povjerimo njihovome vodstvu, osim ako iz Božje rijeˇci doznamo
da su oni stvarno nosioci vidjela? Nedostatak moralne hrabrosti da
skrenu sa ugažene staze svijeta zavodi mnoge da idu stopama uˇcenih
ljudi. Pošto ne vole da sami istražuju, bit ´ce konaˇcno uhva´ceni u
mreže zabluda. Oni vide da je istina za ovo vrijeme jasno iznijeta u
Bibliji i osje´caju mo´c Svetoga Duha koji prati njeno propovijedanje,
pa ipak dopuštaju, zbog protivljenja sve´censtva, da budu odvojeni
od svjetlosti. Iako su razum i savjest osvjedoˇceni, ipak se ove zasli-
jepljene duše ne usu ¯duju da misle drukˇcije nego što misle njihove
duhovne vo ¯de, i svoje liˇcno mišljenje, svoje vjeˇcno dobro žrtvuju
nevjerstvu, oholosti i predrasudama drugih.
Mnogo je naˇcina kojima se sotona služi da pomo´cu ljudskog
utjecaja veže svoje robove. On zadržava hiljade njih vezuju´ci ih finim
vezama ljubavi prema neprijateljima Kristovog križa. Ma kakva da
je ova veza, bilo da je roditeljska, sinovska, braˇcna ili prijateljska,
posljedice su iste. Protivnici istine upotrebljavaju svoju silu da bi
vladali nad savješ´cu, a duše držane pod njihovom vlaš´cu nemaju
dovoljno hrabrosti ili samostalnosti da slušaju svoje liˇcno osje´canje
dužnosti.
Istina i pravo proslavljanje Boga su nerazdvojni. Nemogu´ce je da
ˇcovjek, koji se drži Svetog pisma, poštuje Boga na pogrešan naˇcin.
Mnogi tvrde da nije važno šta netko vjeruje, samo ako je njegov
život ispravan. Ali život se formira onim što vjerujemo. Ako su
istina i vidjelo nama na dohvatu, a mi zanemarujemo da ih slušamo
i razumijemo, onda ih stvarno odbacujemo. Mi biramo radije tamu
nego svjetlost.
Neki se put ˇcini ˇcovjeku prav, a kraj mu je put ka smrti.” Priˇce
16, 25.
Neznanje ne opravdava zabludu ili grijeh kad nam je data
svaka prilika da upoznamo Božju volju. ˇCovjek putuje i dolazi
do mjesta gdje se razilaze putevi, ali putokaz mu pokazuje kuda
vodi svaki od njih. Ako on ne mari za putokaz i po ¯de putem koji
[486]
mu se ˇcini pravim, ipak ´ce se ma kako bio iskren, zacijelo na´ci na
pogrešnom putu.
Bog nam je dao svoju Rijeˇc da bismo se upoznali sa njenim
uˇcenjem i sami doznali šta On traži od nas. Kada je jedan knji-
ževnik pristupio Isusu sa pitanjem: “Šta ´cu ˇciniti da dobijem život