462
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
razloge za optužbu, iako su osje´cali utjecaj božanske sile i mudrosti
kojom su bile nadahnute njegove rijeˇci, ipak su podlegli svojim
predrasudama; odbacili su najjasnije dokaze njegove mesijanske
službe, jer bi inaˇce bili primorani da postanu njegovi uˇcenici. Ovi
Isusovi protivnici su bili ljudi koje je narod od djetinjstva bio nauˇcen
da poštuje i bezuslovno da se klanja njihovom autoritetu. “Kako
to”, pitali su oni, “da naše starješine i mudri književnici ne vjeruju
Isusa? Zar ga ovi pobožni ljudi ne bi primili kad bi on stvarno bio
Krist?” Samo utjecaj ovakvih uˇcitelja zaveo je jevrejski narod da
odbaci svoga Otkupitelja.
Duh koji je pokretao ove sve´cenike i starješine prožima još
uvijek mnoge koji se hvale svojom pobožnoš´cu. Oni odbijaju da
ispituju svjedoˇcanstvo Svetoga pisma o naroˇcitim istinama za ovo
vrijeme. Oni ukazuju na svoju mnogobrojnost, bogatstvo i ugled,
a sa omalovažavanjem gledaju na mali broj branilaca istine kao
na neznatne, siromašne i neugledne ljude, koji imaju vjeru koja ih
rastavlja od svijeta.
Krist je unaprijed vidio da oholo prisvajanje vlasti koje su po-
kazivali književnici i farizeji ne´ce prestati sa rasijavanjem Jevreja.
Svojim proroˇckim pogledom gledao je uzdizanje ljudske vlasti, koja
´ce htjeti da vlada nad savješ´cu, što je za crkvu u svim vremenima
bilo strašno prokletstvo. Njegova teška optužba protiv književnika i
farizeja, kao i njegove opomene narodu da ne ide za ovim slijepim
vo ¯dama, zabilježene su kao sav-jet budu´cim pokoljenjima.
Rimska crkva ograniˇcava pravo tumaˇcenja Svetoga pisma samo
na sve´censtvo. Oslanjaju´ci se na to da je samo crkva sposobna da
tumaˇci Božju rijeˇc, ona oduzima Bibliju obiˇcnom narodu. Iako je
reformacija dala svima Sveto pismo, ipak ovo samovoljno naˇcelo,
koje potjeˇce od Rima, zadržava mnoge od protestanata da prouˇcavaju
Sveto pismo za sebe. Od njih se traži da njegovo uˇcenje prihvate
onako kako ga crkva tumaˇci. Hilja-de je onih koji se ne usu ¯duju da
prihvate bilo šta što je protivno njihovom vjerovanju ili utvr ¯denom
uˇcenju njihove crkve, ma kako bilo jasno izneseno u Svetome pismu.
[485]
Lako je Biblija puna opomena protiv lažnih uˇcitelja, ipak su
mnogi spremni da povjere spasenje svojih duša sve´censtvu. Da-
nas ima hiljade krš´cana po imenu koji ne mogu da navedu nikakav
drugi razlog za svoje vjerovanje, osim da su tako nauˇceni od svojih
vjerskih vo ¯da. Oni prolaze kraj Spasiteljeve nauke ne obra´caju´ci
