Page 454 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

450
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
obe´cavam mome gospodaru, papi Inocentiju, njegovim katoliˇckim
nasljednicima i rim-skoj crkvi stalnu vjernost i poslušnost. Vjerno
´cu ˇcuvati svoje kraljevstvo u poslušnosti prema njemu, skupocjenu
vjeru ´cu braniti, a krivo vjersku pokvarenost goniti.
Ovo se slaže
sa tvr ¯denjima u pogledu mo´ci rimskog prvosve´cenika da on ima
zakonsko pravo da obara careve” i da “može da oslobodi podanike
od njihove zakletve vjernosti prema nepravednim vla-darima”
Neka se ne zaboravi da se Rim hvali upravo time što se nikada
ne mijenja. Principi Grgura VII i Inocentija III su još uvijek prin-
cipi rimokatoliˇcke crkve. Kada bi imala silu, crkva bi te principe
sprovodila istom energijom kojom je to ˇcinila u prošlim vjekovima.
Protestanti malo znaju šta rade kada prihva´caju pomo´c Rima da bi
uzvisili nedjelju. Dok oni gledaju da postignu svoj cilj, Rim teži
da uˇcvrsti svoju silu da bi povratio svoju izgubljenu vlast. Neka
Sjedinjene Države usvoje princip po kome crkva može da kontrolira
državu; neka se vjerski propisi name´cu od strane gra ¯danskih za-
kona; ukratko, neka autoritet crkve i države ima vlast nad savješ´cu, i
pobjeda Rima u ovoj zemlji bit ´ce osigurana.
Božja rijeˇc je upozorila na neposrednu opasnost koja se pribli-
žava; ako se ova opomena odbaci, protestantski svijet ´ce iskusiti
kakve su stvarne namjere Rima, ali onda ´ce biti pre- kasno da se
[472]
izbjegne njegova zamka. Mo´c Rima neprimjetno raste. Njegova uˇce-
nja imaju veliki utjecaj na zakonodavne skupštine, na crkve i na
ljudska srca. On podiže svoje visoke i ogromne gra ¯devine, u ˇcijim
´ce se tajnim podzemnim prostorijama ponoviti njegova pre ¯dašnja
progonstva. Tajno i neprimjetno uˇcvrš´cuje on svoje snage da bi os-
tvario svoje ciljeve i izvršio napad kad do ¯de odluˇcni ˇcas. Sve što
on želi jeste da ima pogodniji položaj, a taj mu se ve´c pruža. Mi
´cemo uskoro vidjeti i osjetiti šta je namjera Rima. Tko bude htio da
vjeruje i da bude poslušan Božjim rijeˇcima, navu´ci ´ce time na sebe
ruganje i progonstvo.
[473]