Namjere papstva
449
imena nisu zapisana u životnoj knjizi Jagnjeta.” Otkrivenje 13, 8.
Papstvu ´ce biti ukazano poštovanje u Novom kao i u Starome Svijetu
uspostavljanjem svetkovanja nedjelje, jer se ona zasniva jedino na
autoritetu rimske crkve.
Od sredine devetnaestog vijeka istraživaˇci proroˇcanstava u Sje-
dinjenim Državama objavljuju svijetu ovo svjedoˇcanstvo. U doga ¯da-
jima koji se sada odigravaju jasno se vidi brzi napredak u ispunjava-
nju proroˇcanstava. I protestantski uˇcitelji istiˇcu božanski autoritet
nedjelje iako nemaju nikakav biblijski dokaz za to, kao ni papske
vo ¯de koje izmišljaju ˇcudesa da bi zamijenile Božju zapovijest. Tvr-
¯denje da ´ce Božji sud pohoditi ljude zbog prestupanja nedjelje koja
je postavljena na mjesto subote, ponovit ´ce se. Ve´c se pojavljuje
pokret koji radi na tome da prisili ljude da svetkuju nedjelju. Taj
pokret sve više raste.
Rimska crkva se naroˇcito istiˇce svojim lukavstvom i preprede-
noš´cu. Ona može da predskaže šta ´ce biti. Vide´ci da je protestantske
crkve poštuju time što prihvataju lažnu subotu i da se spremaju da
je nametnu istim onim sredstvima koja je ona upotrebila u prošlosti,
ona može mirno da ˇceka svoj ˇcas. Oni koji odbijaju svjetlost istine,
tražit ´ce pomo´c od ove samozvane nepogrešive sile da bi uzvisili
ustanovu koju je ona sama osnovala. Nije teško naslutiti kako ´ce
spremno katoliˇcka crkva pružiti pomo´c protestantima u ovom poslu.
Tko zna bolje od papskih vo ¯da kako da se postupa sa onima koji
nisu poslušni crkvi?
[471]
Rimska crkva, sa svojim ograncima po cijelome svijetu, saˇci-
njava ogromnu organizaciju, koja se nalazi pod nadzorom papske
stolice i treba da služi njenom interesu. Milioni njenih ˇclanova u
svim zemljama svijeta pouˇcavaju se da su dužni da pokažu poda-
niˇcku pokornost papi. Ma kojoj narodnosti pripadali i ma kakav bio
oblik njihove vlade, oni treba da smatraju autoritet crkve ve´cim od
svakog drugog. Iako se zaklinju državi na vjernost, ipak iznad svega
stoji zavjet poslušnosti Rimu, koji ih osloba ¯da svake obaveze koja
nije u suglasnosti sa interesima Rima.
Historija nam svjedoˇci o vještim i upornim naporima papstva da
se uvuˇce u poslove država i, zadobivši oslonac, da radi na ostvarenju
svojih ciljeva, ˇcak po cijeni propasti prinˇceva i naroda. Godine 1204.
iznudio je papa Inocentije III od Petra II, kralja Aroganskog, da
položi ovu neobiˇcnu zaklet-, “Ja, Petar, kralj Aragonski, priznajem i
