Namjere papstva
439
Ovaj vanjski sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju
težnju duša optere´cenih grijehom, dokaz su unutrašnje po-kvarenosti.
Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao
preporuka. U svjetlosti koja sija sa križa, pravo krš´canstvo izgleda
tako ˇcisto i privlaˇcno da nikakva vanjska ukrašavanja ne mogu
pove´cati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred
Bogom mnogo cijenjen, jeste ona sveta ljepota.
Sjajni stil nije neophodan znak ˇcistih i uzvišenih misli. Smisao
za umjetnost i prefinjen ukus ˇcesto mogu biti i u jednoj zemaljskoj i
ˇculnoj duši. Sotona se ˇcesto time služi da navede ljude da zaborave
na potrebe svoje duše, da izgube iz vida budu´ci, vjeˇcni život, da se
odvrate od svoga mo´cnog Pomagaˇca i da žive iskljuˇcivo za ovaj
svijet.
Religija puna ceremonija i vanjskog sjaja privlaˇcna je za nepre-
poro ¯dene srce. Raskoš i ceremonije katoliˇckog bogosluženja imaju
zavodnu, oˇcaravaju´cu silu, koja je mnoge prevarila, tako da gledaju
na katoliˇcku crkvu kao na prava nebeska vrata. Samo oni koji ˇcvrsto
stoje na temeljima istine, ˇcija su srca obnovljena Božjim Duhom,
zašti´ceni su od njenoga utjecaja. Hiljade onih koji nemaju živog
iskustva sa Kristom bit ´ce zavedeni da prihvate obliˇcje pobožnosti
koje je bez ikakve sile. Takva religija je upravo ono što mnogi žele.
Pošto crkva tvrdi da ima pravo da oprašta grijehe, mnogi katolici
smatraju da mogu slobodno da griješe. Ispovijest, bez koje crkva
ne daje oproštenje, tako ¯de mnogo pomaže zlu. Onaj koji priklanja
svoja koljena pred grešnim ˇcovjekom, i u ispovijesti mu otkriva
svoje tajne misli i pobude srca, ponižava svoje ljudsko dostojanstvo
i izopaˇcava svako plemenito osje´canje svoje duše. Otkrivaju´ci svoje
grijehe sve´ceniku, — grešnom i smrtnom ˇcovjeku, koji se ˇcesto
odaje pi´cu i porocima, — ˇcovjek slabi i kvari svoj karakter. Njegovo
shva´canje o Bogu svedeno je na lik palog ˇcovjeka, jer se tu sve´cenik
javlja kao Božji namjesnik. Ovo ponižavaju´ce ispovijedanje ˇcovjeka
ˇcovjeku je tajni izvor iz koga izlaze mnoga zla koja pogane svijet
i pripremaju ga za konaˇcno uništenje. Ali onome koji je popustljiv
prema samome sebi ugodnije je da se ispovijedi smrtnom ˇcovjeku
nego da svoje srce otvori Bogu. Ljudskoj prirodi više odgovara da
[461]
ˇcini pokoru nego da se odrekne grijeha. Lakše je muˇciti svoje tijelo
koprivama i oštrim lancima negoli razapeti tjelesne želje. Tjelesno
srce više voli da nosi teške okove nego da primi Kristov jaram.
