Namjere papstva
437
neka Rim ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ubrzo ´ce oživjeti
njegovo nasilje i progonstvo.
Jedan poznati pisac ovako govori o stavu papske vlasti prema
slobodi savjesti i opasnostima koje naroˇcito prijete Sjedinjenim
Državama, ako bi ona uspjela da sprovede svoje ciljeve.
“
Mnogi u Sjedinjenim Državama smatraju strah od katolicizma
za ograniˇcenost ili djetinjariju. Oni ne vide u karakteru i stavu
katolicizma ništa što bi bilo u protivrjeˇcnosti sa našim slobodarskim
ustanovama, niti u njegovom jaˇcanju nalaze išta što bi bilo opasno.
Zato uporedimo najprije neka od glavnih naˇcela ameriˇcke državne
uprave sa naˇcelima katoliˇcke crkve.
Ustav Sjedinjenih Država garantira slobodu savjesti. To je nešto
najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici
od 15. kolovoza 1854. godine: ‘Besmislena i pogrešna uˇcenja i
prazno naklapanje o odbrani slobode savjesti je krajnje pogubna
zabluda, — kuga koja najviše prijeti jednoj dr-žavi’. Isti papa u
svojoj poslanici od 8. prosinca 1864. godine izriˇce prokletstvo nad
‘
onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima
koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu’.
Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znaˇci
promjenu duha. Rim je tolerantan kada je nemo´can. Biskup O’
Konor kaže: ‘Sloboda vjeroispovijesti samo se trpi dok se ne može
drukˇcije postupati bez opasnosti po katoliˇcki svijet..., Nadbiskup
Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ‘Krivovjerstvo i nevjerovanje su
zloˇcini, i u krš´canskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji,
gdje je ˇcitavo stanovništvo katoliˇcko i gdje je katoliˇcka religija bitni
dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi prijestup ...
Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoliˇckoj crkvi polaže papi
zakletvu vjernosti, koja sadrži ove rijeˇci: ‘Obe´cavam da ´cu progo-
niti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike i buntovnike protiv
našeg gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih
nasljednika i da ´cu im se najenergiˇcnije suprotstav-ljati.
Istina je da i u rimokatoliˇckoj crkvi ima pravih krš´cana. Hiljade
njih služe Bogu prema svjetlosti koju imaju. Njima nije dopušteno
[459]
da ˇcitaju Božju Rijeˇc, i zato ne mogu upoznati istinu. Oni nisu
nikada uoˇcili razliku izme ¯du žive službe srca i niza uobiˇcajenih
formi i obreda. Bog gleda sa nježnim saosje´canjem na ove duše koje
su odgajane u vjeri koja je puna obmana i koja ne može zadovoljiti
