Poglavlje 35.—Namjere papstva
Protestanti danas gledaju na katolicizam mnogo povoljnije nego
u prošlosti. U zemljama gdje je katolicizam u manjini, i gdje katolici
zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjecaj, primje´cuje se sve
ve´ca ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske
crkve od papske hijerarhije. Sve više preovla ¯duje mišljenje da raz-
like o važnim pitanjima nisu tako velike kao što se smatralo, i da
samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih
odnosa sa Kimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili
slobodu savjesti, koja je bila skupo pla´cena. Uˇcili su svoju djecu da
se gnušaju papstva I smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa
Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukˇcija osje´canja
koja se sada ispoljavaju!
Branioci papstva tvrde da je katoliˇcka crkva oklevetana, i protes-
tantski svijet je sklon da prihvati ovo tvr ¯denje. Mnogi smatraju da je
nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i
bezumnosti, koje su obilježavale njenu vlast za vrijeme vjekova nez-
nanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazuju´ci je
kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne
prosvje´cenosti promijenio njena osje´canja.
Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrešivost, koji
je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko
od toga da napusti svoj zahtjev, ona ga — u devetnaestom vijeku
—
istiˇce sa još ve´com odluˇcnoš´cu nego ikada ranije. Rim tvrdi
da katoliˇcka crkva “nije nikada pogriješila niti ´ce, pre-ma Svetom
pismu, ikada pogriješiti”
Kako se onda ona može odre´ci naˇcela
koja su u toku prošlih vjekova njome upravljala?
Papska crkva ne´ce nikada odstupiti od svoga zahtjeva na ne-
pogrešivost. Ona smatra da je imala pravo u svemu što je uˇcinila
[458]
kad je progonila one koji su odbacili njene dogme. Zar ona ne bi
ponovila ista djela kada bi joj se pružila prilika za to? Neka samo
budu uklonjena ograniˇcenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i
436
