416
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
bogohuljenja! Kao da Božja mržnja prema grijehu opravdava da se
on ovjekovjeˇci! Prema uˇcenju ovih teologa, neprekidno muˇcenje,
bez ikakve nade na milost, raspaljuje gnjev jadnih žrtava, a kako
se taj gnjev izražava u kletvama i bogohuljenju, to one neprestano
pove´cavaju teret svoje krivice. Božja slava ne postaje ve´ca ovim ne-
prekidnim, stalnim pove´cavanjem grijeha kroz beskonaˇcne vjekove.
Nemogu´ce je da opišemo zlo koje je prouzrokovano lažnom
naukom o vjeˇcnim mukama. Vjera Biblije, puna ljubavi i dobrote, i
bogata milosr ¯dem, pomraˇcena je sujevjerjem i zastrta užasom. Kad
pomislimo kakvim je lažnim bojama sotona naslikao Božji karakter,
zar da nas ˇcudi što se ljudi boje i straše našega Stvoritelja koji je
pun milosr ¯da, pa ˇcak ga i mrze? Užasni pojmovi o Bogu, rašireni po
svijetu uˇcenjem sa propovjedaonica, stvorili su hiljade i ˇcak milione
sumnjalica i nevjernika.
Uˇcenje o vjeˇcnim mukama je jedna od lažnih nauka koje saˇci-
njavaju vino mrzosti duhovnog Babilona, kojim on opija narode.
(
Otkrivenje 14, 8; 17, 2.) Kako su Kristovi propovjednici mogli da
prihvate i propovijedaju ovu lažnu nauku sa posve´cenog mjesta,
zaista je tajna! Oni su je dobili iz Rima, kao i nedjelju. Istina, propo-
vijedali su je istaknuti i dobri ljudi; ali svjetlost o ovom predmetu nije
doprla do njih kao što je doprla do nas. Oni su bili odgovorni samo
za svjetost koja je svijetlila u njihovo vrijeme; a mi smo odgovorni
za svjetlost koja svijetli u našem vremenu. Ako se odvratimo od
svjedoˇcanstva Božje rijeˇci i prihvatimo lažne nauke, zato što su tako
uˇcili i naši oci, onda padamo pod osudu izreˇcenu nad Babilonom;
pijemo od vina njegove mrzosti.
Veliki broj ljudi koji se bune protiv nauke o vjeˇcnim mukama
padaju u drugu zabludu. Oni vide da Sveto pismo predstavlja Boga
kao bi´ce puno ljubavi i samilosti, i ne mogu da vjeruju da ´ce On
dopustiti da njegova stvorenja budu baˇcena u vjeˇcni oganj pakla. Ali
vjeruju´ci da je duša sama po sebi besmrtna, dolaze do zakljuˇcka da
´ce na kraju svi ljudi biti spa- seni. Mnogi smatraju da su prijetnje
[437]
Biblije odre ¯dene samo zato da strahom privole ljude na poslušnost,
a ne da doslovno budu izvršene. Na ovaj naˇcin grešnik može da živi
u sebiˇcnim zadovoljstvima, da prezire Božje zahtjeve, pa ipak da
oˇcekuje da ´ce na kraju biti milostivo primljen. Takva nauka koja
uzdiže Božju milost a potcenjuje njegovu pravednost dopada se
tjelesnom srcu i ohrabruje grešnike u njihovoj nepravdi.
