400
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
rijeˇci. Sotona neprestano optužuje krš´cane da su uzrok gubitaka,
nesre´ca i nevolja, umjesto da dopusti da prijekor padne na onoga
kome pripada: na samog njega i njegova oru ¯da.
Ali Isusove namjere nisu bile osuje´cene. On je dopustio zlim
duhovima da unište krdo svinja kao prijekor Jevrejima koji su ove
neˇciste životinje gajili radi dobitka. Da Krist nije zadržao demone,
oni bi bacili u more ne samo svinje nego i njihove ˇcuvare i gos-
podare. Što se to nije desilo, trebalo je da zahvale samo Kristovoj
milostivoj sili, koju je pokazao radi njihovog oslobo ¯denja. Pored
toga, ovo se dogodilo i zato da bi uˇcenici bili svjedoci strašne soto-
nine mo´ci ne samo nad ljudima nego i nad životinjama. Spasitelj je
želio da njegovi sljedbenici upoznaju neprijatelja sa kime se moraju
susresti, da ih ne bi prevario i nadvladao svojim lukavstvima. Želio
je da i narod onoga kraja upozna njegovu mo´c koja može slomiti
sotonine okove i osloboditi njegove zatoˇcenike. Iako je sam Isus
otišao odande, ostali su ljudi, oslobo ¯deni na tako divan naˇcin, da
objavljuju milosr ¯de svoga Dobrotvora.
Sveto pismo navodi i druge sliˇcne primjere. K´cerku jedne Siro-
feniˇcanke teško je muˇcio ¯davo koga je Isus istjerao svojom rijeˇcju.
(
Marko 7, 26—30.) Jedan “bijesni, koji je bio nijem i slijep” (Matej
12, 22);
mladi´c koga je muˇcio nijemi duh, koji ga je “mnogo puta
bacao u vatru i u vodu da ga pogubi” (Marko 9, 17—27); lu ¯dak koga
je muˇcio “neˇcisti duh ¯davolski”, tako da je remetio subotni mir u
sinagogi u Kapernaumu — sve je njih izlijeˇcio milostivi Spasitelj.
Skoro u svakom sluˇcaju Isus je govorio zlom duhu kao razumnom
bi´cu zapovjedivši mu da iza ¯de iz njegove žrtve i da je više ne muˇci.
Kada su ljudi u Kapernaumu vidjeli Njegovu silnu mo´c, “u sve
u ¯de strah, i govorahu jedan drugome govore´ci: kakva je to rijeˇc, da
vlaš´cu i silom zapovjeda neˇcistim duhovima, i izlaze?” (Luka 4, 36.)
[420]
Ljudi opsjednuti od ¯davola obiˇcno izgledaju kao oni koji mnogo
pate; ali ima i izuzetaka. Da bi postigli natprirodnu mo´c, neki su se
dragovoljno predali sotoninom utjecaju. Oni se, naravno, nisu borili
protiv zlih duhova. Me ¯du ove su spadali i oni koji su imali vraˇcarski
duh — Simon vraˇcar, Elima vraˇcar i djevojka koja je u Filipi išla za
Pavlom i Silom.
Nitko nije u ve´coj opasnosti od utjecaja zlih duhova nego oni koji
ne obra´caju pažnju na jasna i mnogobrojna svjedoˇcanstva Svetoga
pisma i koji poriˇcu postojanje i rad ¯davola i zlih an ¯dela. Dokle god ne
