Djelovanje zlih duhova
399
Starozavjetna historija povremeno spominje postojanje i djelo-
vanje zlih duhova; ali kada je Krist živio na zemlji, oni su svoju
mo´c pokazali veoma upadljivo. Krist je došao da izvrši plan o spa-
senju ˇcovjeka, a sotona je odluˇcio da osigura svoje tobožnje pravo
da vlada svijetom. Njemu je uspjelo da uvede idolopoklonstvo u
svim krajevima zemlje, osim u Palestini. Isus je došao u ovu jedinu
zemlju koja se nije sasvim predala sotoninoj vlasti da izlije na narod
svjetlost neba. Tu su se borile dvije sile koje su polagale pravo na
vrhovnu vlast. Isus je širio svoje ruke ljubavi i pozivao sve koji su
htjeli da u njemu na ¯du oproštenje i mir. Cete tame su uvidjele da
nemaju neograniˇcenu vlast i shvatile su da ´ce njihova vlast uskoro
prestati ako Kristova misija uspije. Sotona je bijesnio kao vezani lav
i prkosno pokazivao svoju mo´c nad tjelesima i dušama ljudi.
ˇCinjenica da su ljudi bili opsjednuti od zlih duhova jasno se
iznosi u Novom zavjetu. Ljudi muˇceni na ovaj naˇcin nisu patili samo
od bolesti koje dolaze od prirodnih uzroka. Krist je potpuno razumio
sa kime ima posla: prepoznao je neposrednu prisutnost i djelovanje
zlih duhova.
Biblijski izvještaj o isceljenju opsjednutih u zemlji Gadarin-
skoj daje nam jasan dokaz o njihovom broju, mo´ci i zlobi, kao i o
Kristovoj sili i milosr ¯du. Ovi nesretni bjesomuˇcni, koje ništa nije
obuzdavalo, škrgutali su zubima, bacali pjenu iz usta, bijesnili i is-
punjavali zrak svojom vikom, sami su sebe sakatili i predstavljali
opasnost za one koji su htjeli da im se približe. Njihova krvava i
iznakažena tijela, i njihov pomu´ceni razum pružali su knezu tame
ugodan prizor. Jedan zao duh koji je vladao nad ovim patnicima re-
kao je: “Legion mi je ime; jer nas je mnogo.” Marko 5, 9. U rimskoj
vojsci legija se sastojala od tri do pet hiljada ljudi. I sotonina vojska
je podijeljena u manje odrede, i jedna ˇceta kojoj su pripadali ovi
demoni nije brojala manje od jedne legije.
Na Isusovu zapovijest zli duhovi su napustili svoje žrtve, osta-
vivši ih da mirno sjede kraj Kristovih nogu, pokorni, ra- zumni i
[418]
[419]
blagi. Demonima je bilo dopušteno da u ¯du u krdo svinja i da se stro-
poštaju u more; za stanovnike one okoline bio je ovo ve´ci gubitak
od blagoslova koji im je donio Isus, i oni su zamolili božanskog
Lijeˇcnika da ode odande. To je upravo bio uspjeh koji je sotona želio
da postigne. Bacivši krivicu zbog njihovog gubitka na Isusa, pobu-
dio je kod ljudi sebiˇcni strah i sprijeˇcio ih da slušaju Spasiteljeve
